Na početku komemoracije u Skupštini grada Beograda prikazan je kratak film o Vujoševiću, koji se završio njegovim riječima: „Pravedno bi bilo da se pamte samo lijepe stvari. Smijaćemo se mi svi još“, uz pjesmu Gabi Novak „Pamtim samo lijepe dane“.

Nemjerljiv je trag koji je bivši crnogorski selektor ostavio na klupi nekadašnjeg prvaka Evrope.

“Teško je pronaći riječi kada se opraštamo od čovjeka koji je značio svima nama. Nije bio samo sjajan trener, to svi znamo, o njegovim rezultatima će govoriti istorija. Za mene, i mnoge druge ovdje, bio je mnogo više od toga. Bio je čovjek stava, karaktera, nikad nije birao lakši put, uvijek je govorio istinu čak i kada je sve nas boljela. Imao sam sreću i čast da ga poznajem. Čuo bih njegov savjet kada je najteže. Njegove riječi su bile i više od savjeta, bile su snaga da se nastavi dalje, da se vjeruje. Mnogo puta kada su pritisci bili najveći, njegova podrška mi je značila”, rekao je Mijailović.

Poseban odnos Vujošević je izgradio sa navijačima Partizana.

“Njegova ljubav prema Partizanu nije bila samo obična ljubav. Partizan je dio njegove duše. Naučio nas je da Partizan nije samo košarka. To je borba, dostojanstvo, vjera da se nikad ne odustaje. Zato njegov odlazak i boli. Danas ne odlazi samo trener, legenda, nego čovjek koji je oblikovao generacije. Znam da postoje ljudi koji zapravo nikad i ne odlaze. Ostaju u svakom sjećanju, savjetu koji su dali, svakom djelu. Dule će zauvijek ostati dio Partizana. Dule, hvala ti za sve što si dao ovom klubu. Počivaj u miru prijatelju, neka ti je vječna slava”, istakao je Mijailović.

Od Vujoševića se oprostio i potpredsjednik KSS Nenad Krstić.

“Danas se opraštamo od čovjeka čije ime zauzima posebno mjesto u istoriji srpske košarke. Njegov doprinos se ne ogleda u pobjedama, samo, već u sistemu koji je stvarao. Mnogi njegovi igrači su postali reprezentativci i nosioci igre, Njegova vjera u rad, disciplinu i strpljenje ostavila je trajan pečat u srpskoj košarci. Ostao je dosljedan ideji da se grade prave vrijednosti. Njegovo nasljeđe nije samo u trofejima, već u ljudima i svim onima koji predstavljaju srpsku košarku”, rekao je Krstić.

Prisjetio se događaja sa početka karijere.

“Za mene lično to nasljeđe ima posebno značenje. Sjećam se našeg prvog susreta na turniru na Zlatiboru. Na posljednjem meču, tri minuta pre kraja, doživio sam tešku povredu ruke, ali sam nastavio da igram. Sjutradan sam sjeo pored njega u autobusu, pitao me je da li bih nastavio da igram da sam znao da je ruka slomljena. Rekao sam da bih, samo se nasmijao, pomazio me po glavi i rekao “ajde nazad”. U ime srpske košarke hvala mu na svemu što je učinio, neka mu je vječna slava i hvala”, kazao je Krstić.

Okupljenima se najprije obratio pjesnik Sinan Gudžević, koji je naveo da je tu po želji porodice i istakao da je Vujoševića poznavao 40 godina.

„U tri sedmice marta i aprila ove godine smrt je sa ovog svijeta odnijela Boža Koprivicu i Duška Vujoševića. JSD Partizan odlazak njih dvojice ne može nikako nadoknaditi. Bez Duška Vujoševića Partizan se ne može ni zamisliti“, rekao je Gudžević.

Književnica Vida Ognjenović kazala je da se danas opraštamo od čovjeka „okeanske čovječnosti, nježnog golubijeg srca i divne duše u kojoj je svaki prijateljski bol mogao naći utjehu“.

„Kako prihvatiti odlazak našeg Duška, čovjeka čije nam je prijateljstvo bilo zaklon od svakog zla, čiji nas je primjer u svemu opominjao na dobro, na smjelo, na pravo, na neponovljivo. Njemu smo se pravdali za svoje greške, njega molili za oproštaj kad zabasamo u kakvo nepočinstvo, pred njim smo osjećali krivicu i za najmanje odstupanje od časnog, čovječnog i istinitog. To su bila uporišta njegove ličnosti“, rekla je Ognjenović.

Duško Vujošević biće sahranjen danas u 13 sati u Aleji zaslužnih građana.