„Vjera je pokretač svega“, riječi su predsjednice Skupštine Glavnog grada Jelene Borovinić Bojović, koja ističe da bez duhovnog oslonca ne bi mogla da odgovori brojnim obavezama koje nosi. Njena posvećenost i njegovanje temeljnih vrijednosti , kako kaže, daju smisao i snagu u svakodnevnim izazovima.
„Svakodnevno se susrećem sa raznim bolestima, sa smrću, sa nevoljama sa tegobama a naravno i sa radošću i preživljavanjima, ali moram reći da su to izuzetno teški trenuci i bez vjere ne znam kako bih neke stvari i podnijela Na kraju, i kada se suočimo sa teškom situacijom dođemo, do onoga, i tačna je ona – sada je sve u Božijim rukama“, kazala je Borovinić Bojović.
Božji čovjek je, kako naglašava, svako ko se iskreno moli za druge. Takav je bio i blaženopočivši Amfilohije Radović, koji je, kako podsjeća, i u najtežim trenucima pokazivao brigu za bližnje.
„Jednom prilikom kad smo mislili da on spava i da se konačno odmara, on je upitao oca Justina- kako se zove monahinja iz tog manastira, koja je bolesna, hoću i nju da spomenem“, prisjetila se Borovinić Bojović .
Na dijaloškoj tribini o ulozi vjerujuće žene u savremenom društvu, Borovinić Bojović posebno izdvaja ulogu koju najviše voli – ulogu majke i supruge, dok o javnoj funkciji govori odmjereno i sa dozom lične skromnosti.
„Nisam sklona da kažem da se tu nešto specijalo snalazim ali jesam da sam dala svoj maksimum i sve od sebe u nekom zahtjevnom momentu“, kazala je Borovinić Bojović.
Za književnicu Jasnu Ivanović vjera omogućava čovjeku da prevaziđe sopstvene granice i pronađe rješenja i onda kada se čine nedostižnim.
„Jedna riječ je tu najvažnija – sa vjerom u Boga, jer Bog negdje daje svoju ruku tamo gdje mi ne možemo da dopremo i to ipak biva. Ne lako ali izvodljivo“, kazala je Ivanović.
Govoreći o ličnom pozivu i ulozi žene u društvu, ukazuje i na važnost prepoznavanja sopstvenog dara i njegove svrhe.
„Gledam da pomognem tamo gdje je moj talenat dobrodošao, jer kada vidim da moj talenat koristi, našla sam svoj mjesto“, kazala je Ivanović.
Tema je vodila i do drevne Grčke, gdje je Sokrat kroz svoja promišljanja prepoznavao ženu kao izvor inspiracije, misli i pokretačku snagu društva – poruku koja i danas ima svoje značenje.
„I on je često u svojim besjedama govorio da je njemu često baš takva žena i potrebna da ga inspiriše i motiviše, animira da misli i zato po meni je sve u skladu“, kazala je Ivanović.
Govoreći o uzorima iz hrišćanske tradicije, Borovinić Bojović ukazala je i na snagu i žrtvu vjerujućih žena – od mironosica do Majke Božije, čiji primjer ljubavi, stradanja i nepokolebljive vjere ostaje trajna inspiracija.
U tom duhovnom ključu, svoje izlaganje zaključila je porukom o posebnoj snazi majčinske ljubavi kao temelju svakog društva, i ulozi, od Boga datoj samo ženi – da se kroz nju stvara život.
„Srce majke je srce Bogomajke, odnosno srce svake majke je srce Bogomajke“, zaključila je Borovinić Bojović
