Neurolog Tom Belami bio je srećno oženjen kada je razvio osećanja prema svojoj koleginici. Voleo je svoju ženu. Nije želeo da započne romantičnu vezu sa koleginicom, niti joj je čak rekao o svojim osećanjima. Pa ipak, nije mogao da prestane da misli na nju, piše RTS.

Možda zvuči kao zaljubljenost, ali Belami koristi drugu riječ za to: limerencija. Skovana kao psihološki termin sedamdesetih, limerencija je intenzivna, sveobuhvatna, često opsesivna vezanost za drugu osobu koja se razlikuje od drugih romantičnih osjećanja.

„Limerencija se najbolje opisuje kao izmijenjeno stanje uma“, objašnjava dr Belami. “U početku se osjećate fantastično”, dodaje, opisujući to osjećanje kao euforiju koja vam daje energiju i optimizam. „I zato izaziva zavisnost. Vaše misli se utrkuju i generalno se osjećate optimističnije i euforičnije.“

Prema Gugl trendovima, interesovanje za pretragu limerencije u svijetu je poraslo od 2020. godine. Takođe je došlo do povećanja onlajn materijala koji se odnosi na limerenciju, kao što su teme i blogovi koji se bore sa pitanjem kada i zašto ljubav može prerasti u opsesiju – i šta oni koji su pogođeni mogu da urade povodom toga.

Šta je limerencija

„Limerencija je nešto što nam se dešava“, na način koji može biti nehotičan, napominje psiholog Doroti Tenov, koja je prva skovala taj termin u svojoj knjizi Ljubav i limerencija iz 1979. godine. Nakon što je sprovela preko 300 intervjua o romantičnoj ljubavi, identifikovala je fenomen koji još nije izgledao kao da ima svoje ime – nehotičnu, nametljivu i preplavljujuću čežnju za drugom osobom. U psihološkim istraživanjima, osoba koja je predmet opsesije, poznata je kao limerentni objekat (LO).

Biti limerentan ne znači nužno da ćete proganjati tu osobu ili da tražite njenu pažnju. Međutim, istraživanja ukazuju da u nekim slučajevima limerencija ima potencijal da se razvije u štetno ponašanje, kao što je uhođenje. Tenova je napisala da se iskustvo ili „epizoda“ limerencije može dogoditi samo jednom ili više puta tokom života osobe.

Prosječna epizoda navodno traje između 18 mjeseci i tri godine, mada neke mogu trajati i duže. Ali najvažnije od svega, kako naglašava Tenova, ako se limerencija ne kontroliše, može imati razarajući uticaj na osobu koja je doživljava.

Belami to opisuje kao uznemirujuće iskustvo. „Jasno sam mogao da vidim – intelektualno, da to ne bi uspjelo i da ne želim da se ovo dešava. Ali jednostavno nisam mogao da kontrolišem svoje emocije“, opisuje svoju limerentnu epizodu. U tim trenucima, dodaje, može biti strašno jer se „osjećate bespomoćno“ i van kontrole.

Između čežnje i neizvjesnosti

Kako znate da li ste limerentni, a ne zaslijepljeni ili zaljubljeni na konvencionalniji način?

Jedan ključni aspekt limerentnosti jeste da se hrani osjećajem neizvjesnosti, ističe dr Belami, koji je napisao knjigu o limerenciji i svom iskustvu sa njom, Smitten. U nelimerentnoj romantičnoj situaciji, osoba koja je zaljubljena u nekoga obično bi prešla početnu fazu neizvjesnosti i osjetila olakšanje, sreću i sigurnost kada sazna da je voljena (ili bi se osjećala tužno kada njena osjećanja nisu uzvraćena). Međutim, limerentna osoba ostaje zaglavljena u toj fazi neizvjesnosti, čežnje i nade, ukazuju istraživači.

Neizvjesnost je „zaista jedna od glavnih pokretačkih sila za razvoj onoga što bih nazvao ‘zavisnošću’, gdje ste bukvalno u stanju stalne želje“, navodi dr Belami. On ovaj osjećaj neizvjesnosti naziva „tračkom“ – u suštini, tračkom nade da su osjećanja obostrana ili mogućnošću veze sa željenom osobom, iako ne nužno u obliku romantične ili seksualne veze.

„Neki od ovih ljudi čak ni ne žele nužno seksualnu vezu ili romantičnu vezu sa drugom osobom. Oni samo žele da im osjećanja budu uzvraćena“, objašnjava Ijan Tindal, kognitivno-bihejvioralni psiholog sa Univerziteta u Čičesteru u Velikoj Britaniji. Što je veći stepen neizvjesnosti, to će limenentna osoba više željeti uzvraćenost, a istovremeno će se plašiti odbijanja.

Posljedice po svakodnevni život

Poznato je da limerencija izaziva patnju i remeti produktivnost kod onih koji pate od nje, do te mjere da limerentne osobe mogu početi da zanemaruju sebe, napominje Tindal. To može uključivati zanemarivanje ishrane, spavanja i lične higijene, do nemogućnosti da zadrže posao i zanemarivanje drugih odnosa sa porodicom, prijateljima ili braćom i sestrama.

„Obično imaju sklonost da budu zaglavljeni u prošlosti, razmišljajući o svojim prethodnim interakcijama sa osobom, pokušavajući da dokuče značenje te interakcije. Njihovo razmišljanje je potpuno zaokupljeno osobom i toliko dominira njihovim životom da nema mjesta ni za šta drugo.“

Zaljubljenst ili…

Ovo je ono što razlikuje limerenciju od zaljubljenosti, koja je još jedna komponenta romantične ljubavi, koju karakteriše njena preovlađujuća priroda i intenzitet u ranim fazama romantične veze. Zaljubljenost se javlja na početku mnogih romantičnih veza i obično traje od oko tri do šest mjeseci, ili ponekad i do godinu dana, navodi Tindal. Ali „obično nema ni približno toliko negativnih posljedica po fizičko i mentalno zdravlje osobe“, dok je limerencija znatno intenzivnija.

„Kada ste zaljubljeni u nekoga, ne razmišljate opsesivno o svakom emocionalnom znaku gdje postoji kontakt očima ili podignuta obrva… Ne analizirate govor tijela osobe na istom nivou kao osoba koja je limerentni objekat.“

Limerencija se takođe donekle razlikuje od romantične strasti, kažu istraživači. Romantična strast podrazumijeva čežnju za intimnošću i bliskošću sa drugom osobom, ne samo fizičkom intimnošću već i emocionalnom vezom i emocionalnom intimnošću – „da se ta osoba poznaje i da se od nje bude poznato“, ističe Ketlin Karsvel, vanredna profesorka na odsjeku za psihologiju Univerziteta Darem u Velikoj Britaniji.

Ne slažu se svi sa tim stavom da limerencija dijeli neke zajedničke osnove sa drugim oblicima ljubavi i romantike. Dva istraživača, koji su predložili sopstveni model limerencije 2008. godine, tvrdila su da limerencija uopšte nije uporediva sa ljubavlju – njih dvije postoje nezavisno. Limerencija, tvrde oni, je „negativna, problematična i štetna“.

Da li je limerencija bolest

Mnogo toga još ne znamo o limerenciji. Ne možemo čak ni biti sigurni koliko ljudi je doživljava, zbog malih uzoraka u studijama. Nije formalno priznata kao psihološko stanje za koje osoba može da potraži liječenje.

Neki istraživači spekulišu da može biti povezana sa poremećajima vezanosti ili drugim mentalnim zdravstvenim stanjima kao što su opsesivno-kompulzivni poremećaj, ADHD ili PTSP, ali postoji malo istraživanja o ovim potencijalnim vezama.

Ipak, Tindal kaže da tema dobija sve veći značaj u oblasti psihologije.

On i njegove kolege razvili su upitnik o limerenciji, koji je popunilo više od 600 ljudi koji su imali ili trenutno doživljavaju limerenciju. Odgovori ukazuju da, iako je limerencija povezana sa anksioznim stilom vezanosti, korelacija nije bila velika. Limerencija je „mnogo, dublje iscrpljujuće stanje“ od anksiozne vezanosti, smatra Tindal.

Neki učesnici su otkrili da je limerencija „došla niotkuda“ – nisu prethodno prijavili nisko samopoštovanje ili samovrednovanje. Slično tome, rezultati studije ukazuju na to da ljudi sa limerencijom generalno nisu društveno anksiozni, ali osjećaju veliku anksioznost prema osobi o kojoj govore limerentno. Na primjer, uprkos opsesiji svakom interakcijom i želji da ponovo interaguju sa drugom osobom, kada se suoče sa njom, intenzitet može biti toliko jak da čak mogu i pobjeći.

Granica između opsesije i ponašanja

Jedan od potencijalnih negativnih uticaja limerencije, koji je Tenova opisala u svojoj naknadnoj knjizi iz 2005. godine, bio je da limerencija može navesti ljude da se upuste u druga opsesivna, antisocijalna ponašanja, kao što je uhođenje.

Ali limerencija sama po sebi nije patologija, niti je povezana sa poremećajem ličnosti, naglašava Ema Šort, profesorka sajber psihologije na Londonskom metropolitan univerzitetu.

„Limerencija izgleda kao izuzetna veza i ima veze sa tom jednom osobom i onim što vam ona emocionalno znači. Čini se da zavisi od stanja te jedne osobe koja je nekako zapalila ovo u vama“, objašnjava Šortova.

Uhođenje se razlikuje, dodaje, jer biste počeli da projektujete svoja osjećanja na tu drugu figuru i zamišljate da imate pravo na nju ili da su osjećanja uzajamna. Jedna studija sugeriše da čak 72 odsto onih koji uhode ima neku vrstu psihopatološke dijagnoze.

„Većina ljudi je zaštićena osjećanjima empatije prema objektu limerencije, takođe i jasnim granicama – o tome šta je njihovo emocionalno iskustvo, a šta je stvarnost“, naglašava prof. Šort. „Postoji lični integritet u vezi sa limerencijom. Sadržan je i postoji potpuno saznanje da dolazi samo iznutra.“

U svojoj studiji, Šort i njene kolege su zaključile da, iako limerencija može dijeliti osobine povezane sa uhođenjem, limerentne osobe još nisu, i možda nikada neće, napredovati u ponašanju koje je štetno za drugu osobu.

Ljubav i limerencija

S obzirom na njenu potencijalno uznemirujuću i opsesivnu prirodu, može li limerencija ikada dovesti do zdrave, obostrane veze?

U slučaju Belamija, jeste: sa njegovom ženom. Njegova žena je, zapravo, takođe limerent. „Ta veza je uspjela. Upali smo u, neku vrstu, pravu ljubav – klasičnu ljubav, zasnovanu na međusobnom poštovanju, međusobnoj naklonosti, međusobnoj brizi i želji, što je najvažnije“, kaže Belami.

Belami nikada nije rekao svojoj koleginici o svojim osjećanjima, ali se povjerio svojoj ženi – što smatra prekretnicom.

Ali kako se riješio limerencije za svoju koleginicu? „U suštini sam je izgladnjivao“, kaže on. Po njegovom iskustvu, izbjegavanje kontakta sa osobom može postepeno smanjiti zavisno stanje.

Tenova takođe kaže u svojoj knjizi da limerencija može izblijediti ako se prekine svaki kontakt ili ako dođe do potpunog odbijanja. Na kraju krajeva, bez tračka nade, limerencija nema za šta da se drži.