“Prvo, Čelebić i Đukanović imaju poslovne odnose, zajedničku ustanovu i preduzeće – Univerzitet “Donja Gorica”. U isto vrijeme ovaj sklapa ugovor s njim o zakupu vjetroelektrane i onda ga Čelebić zezne, prevari, obmane i njemu iza leđa zaključi ugovor sa Cifideksom i ostvarii više miliona koristi”, ironično je prokomentarisao Koprivica.

Vlada je 2010. godine potpisala ugovor o zakupu zemljišta na lokalitetu Možura sa konzorcijumom “Fersa–Čelebić”.

Pet godina kasnije, u februaru 2015, konzorcijum je za 2,9 miliona prodao ugovor Cifideksu, koji je novac za kupovinu pozajmio od kompanije “17Black”, a sedam dana kasnije prodao isti ugovor Enemalti za 11,3 miliona.

Vlada je 3. septembra te godine dala saglasnost za prenos ugovora sa “Fersa–Čelebić” na Enemaltu, bez pominjanja Cifideksa.

Koprivica tvrdi da je Vlada znala za sve i da je u februaru 2015. godine mogla da raskine ugovor, jer tadašnji zakupac nije započeo sa radovima u predviđenom roku.

“Vlada je odlučila da toleriše kašnjenje”, kazao je Koprivica.

On tvrdi da je Vlada znala za sve ugovore i transakcije jer ne vjeruje da je probijanje rokova dozvoljavano slučajno. Istakao je i da je Vlada tada mogla da raskine ugovor, a da su sve vlade nakon 2020. godine jedino mogle da utvrde ništavost ugovora.

“Ugovor se ne može raskinuti bilo kad, a ništavost se može utvrđivati duže vrijeme. Raskid je bio opcija kada su probijani rokovi, sada nije, sada je opcija utvrditi ništavost. Kada je mogla, 2015, Vlada nije raskinula ugovor, već je potpisala novi”, rekao je Koprivica.

Na sjednici, gdje su glavnu riječ vodili Koprivica i Nikola Rakočević (DPS), utvrđeno je da je advokatska kuća “Moravčević, Vojnović i partneri” iste godine, ili čak i u isto vrijeme, radila dju dilidžens za Enemaltu i bila savjetnik Vlade za projekat izgradnje vjetroelektrane “Možura”.

Rakočević je potencirao da država nije uložila ništa u projekat, a da će od njega imati 200 miliona eura, te da je prodaja Cifideksu odrađena iza leđa Vladi.

Naveo je i da nijedna vlada nakon 2020. godine nije raskidala ugovor.

“Ugovor je mogao biti raskinut, a mogao je biti i prenesen uz saglasnost Vlade. Izabrana je druga opcija i Vlada je bila u pravu, kada vidimo koliko je dobar projekat za državu. U smislu projekta, “Fersa–Čelebić” i Enemalta su na neki način obmanuli Vladu. Prenos je morao da bude sa konzorcijuma na Enemaltu, ali tu se pojavilo sporno lice Cifideks. Anketni odbor treba da uputi pozivi predstavnicima Ferse, “Čelebića”, Enemalte i Cifideksa. Takođe, u sudskom postupku u Španiji Fersa je priznala da je obmanula Vladu, a Vlada nije imala dokumenta niti je znala za Cifideks”, rekao je Rakočević.

On tvrdi da je Vlada zakonito obezbijedila da se prenese ugovor sa jednog pravog lica na drugo, te da to nije sporno, ali je sporno treće lice – Cifideks, za koje Vlada nije mogla da zna.

“Delinkventno je ponašanje Cifideksa, ali ne samo njih, već i Ferse i Enemalte, jer su znali da krše ugovor koji imaju sa Vladom. Procedura Vlade bila je čista kao suza, ali je sporan delinkventni Cifideks”, kazao je Rakočević.

Iz DPS-a su više puta potencirali da će vjetroelektrana po isteku ugovora o zakupu ostati državi.

Međutim, Vasilije Čarapić (PES) je ukazao da investitor, prema ugovoru, može da 18 mjeseci prije isteka ugovora dostavi zahtjev za produženje ugovora, koji Vlada mora da prihvati. Ugovor ističe 2036. godine, a produženje može da bude do 10 godina.

“Takođe, investitor ima opciju da parcelu vrati u pređašnje stanje, odnosno da demontira objekat i u tom slučaju ima pravo da zadrži svojinu nad zemljištem koje je bilo predmet zakupa. Ako investitor neće da vrati parcelu u prethodno stanje, država ima pravo na kol opciju i u tom slučaju energetski objekat prelazi u državno vlasništvo. Ali to je samo u slučaju da zakupac ne traži produženje zakupa. Dakle, ako će država da preuzme vjetroelektranu “Možura”, mora da se osloni na odluku investitora da ne traži produženje zakupa. Izvjesnije je da će investitor imati prava prema tom objektu i da će tražiti da nastavi da upravlja tim objektom, ako im bude isplativo da se bave tim poslom. Nama je preuzimanje tog objekta prilično maglovita opcija”, istakao je Čarapić.

Ko je plaćao boravak ministra energetike Malte u Crnoj Gori?

Koprivica je članovima Anketnog odbora sugerisao da traže podatke i provjere sa kim se sastao tadašnji malteški ministar energetike Konrad Mici 15. septembra i 14. oktobra 2014. godine u Crnoj Gori.

“Jesu li to bile zvanične posjete? Šta radi tada u Crnoj Gori, kada Enemalte nema ni u kakvoj priči u Crnoj Gori? Finansijski forenzičari na Malti imaju odgovore na ova pitanja”, rekao je Koprivica.

Istakao je da je Mici prilikom jedne posjete Crnoj Gori 2015. godine imao rashod sa kartice jedan cent.

“Vjerovatno je isprobavao da li funkcioniše. O čijem trošku je bio tu? Ili ga je boravak koštao jedan cent? Ispitajte šta o tome misle finansijski forenzičari sa Malte”, kazao je Koprivica.

Građanima prodavali struju po dva puta manjoj cijeni

Iz DPS-a su i juče potencirali da je EPCG imala višemilionsku korist od VE “Možura”, ali predsjednik Odbora direktora EPCG Milutin Đukanović tvrdi da to nije dobar posao za tu kompaniju.

“Nije prirodno da otkupljujemo električnu energiju za 96 eura, a da istu tu energiju građanima prodajemo po 43 eura. Pritom građani plaćaju još i OIE1 i OIE2 na računima za struju kao podsticaj za povlašćene proizvođače. U startu je bio veći teret na građanima, a sada je dominantno teret na EPCG. Suština je naduvana cijena od 96 eura po megavatu”, rekao je Đukanović.

Predsjednik Anketnog odbora Dritan Abazović kazao je da su građani do sada dali 72 miliona eura za vjetroelektranu “Možura” i da je to suma za koju se mogao izgraditi vjetropark, a da će u narednom periodu dati još toliko.

“Da nije bilo povlašćene cijene, niko ne bi ušao u taj projekat. Sve vrijeme smo kupovali nešto duplo skuplje nego što smo prodavali građanima. Napravili smo strašan posao privatnim licima”, zaključio je Abazović.