“Tako jedan od primjera kupoprodajnih ugovora u posjedu ASP-a pokazuje da je firma Accelerator Global, čiji je stvarni vlasnik sakriven iza firme registrovane u jednoj off shore zona, 2013. godine ugovorila za bruto cijenu od 1,3 miliona eura kupovinu apartmana od 158 kvadrata u jednoj od rezidencijalnih zgrada u Porto Montenegru. Nakon plaćene cijene upis je na tu firmu izvršen 2019. godine, ali je godinu kasnije apartman za 1,5 miliona eura prodat biznismenu Veselinu Pejoviću iz Nikšića na deset rata. Pejović je upisan u registar kao vlasnik septembra 2022., a već narednog mjeseca je ugovorom o poklonu apartman prenio na Dubravku Pejović (prema ranijim raspoloživim podacima radi se o njegovoj supruzi)”, navedeno je iz ASP-a za naš portal.
Da su cijene luksuznih stambenih jedinica u Porto Montenegru zaista “luksuzne“, dodaje se, pokazuje i primjer dupleksa od nešto preko 400 kvadrata (uz garažni i nestambeni prostor), kojeg je 2024. trgovala sarajevska firma “Avaz Roto Press“. Cijena iz ugovora je oko 3,1 miliona, plus PDV.
“Vlasništvo ove firme se, po dostupnim javnim podacima, povezuje sa Fahrudinom Radončićem. Jedan primjer trgovine apartmana iz 2020. godine pokazuje da je firma „Blue Palm“, koja je godinu ranije bila osnovana od strane firme sa sjedištem u Centralnoj slobodnoj zoni Dubaija, ugovorila kupovinu rezidencijalne jedinice oko 100 kvadrata (uz garažni prostor) za cijenu od oko 530 hiljada eura, plus PDV. Upis nekretnine na kupca je izvršen dvije godine kasnije”, ukazano je.
Kako se ističe, jedan drugi primjer trgovine apartmana iz 2022. godine odnosi se na podgoričku firmu „Gufo“, koja je kupila dva apartmana sa po oko 150 kvadrata (uz garažni prostor i po tri kvadrata nestambenog prostora).
“Cijena apartmana iznosila je po oko 862 hiljade, plus PDV. Ova firma se u medijima te godine pominjala da je nudila garancije za jemstvo uhapšenom Petru Lazoviću. Neki od primjera kupovine nekretnina u Porto Montenegru pokazuju da su pojedine nekretnine blokirane zabranom raspolaganja zbog sumnji da su stečene kriminalnim djelatnostima. Tako jedan od primjera pokazuje da je duplex od oko 450 kvadrata (sa garažama), kojeg je kupila firma Vis Investment, pod blokadom. Ugovor za kupovinu te rezidencijalne jedinice datira iz 2018. godine i bio je vrijedan preko 2,8 miliona eura, plus PDV”, predočili su iz ASP-a.
Kako se naglašava, neki od primjera pokazuju i da su, u međuvremenu, izbrisane ranije zabrane raspolaganja nekretninama. Takav je slučaj sa Izraelcom Majklom Davidom Grinfildom i povezanim firmama, a koje su ranije bile ustanovljene zbog sumnji u pranje novca, dodaju.
“To je lažni identitet tog Izraelca, koji je u toj zemlji priznao krivicu za prevaru, falsifikovanja i pranje novca. Primjeri kupoprodajnih ugovora, koji su u posjedu ASP-a, inače pokazuju da se za PDV navodi da je on predmet izmjena u skladu sa propisima, a zanimljivo je da sadrže odredbu prema kojoj je kazna u slučaju raskida ugovora 25 odsto od ukupne kupoprodajne cijene. U javnosti se nerijetko ukazuje da je luksuzni rizort Porto Montenegro Crnoj Gori omogućio da turistički parira i respektabilnim evropskim turističkim zonama. Ipak, prosječan crnogorski građanin za svog života gotovo da neće imati priliku da popije kafu na nekoj od luksuznih restoranskih terasa u ovoj zoni, dok mu je kupovina nekretnine na ovoj lokaciji „pusti san“, kazali su iz ASP-a, uz napomenu da je bivša vlast projekat prikazivala kao privatizacioni uspjeh.
Kako ističu, neki od građana Tivta, sa kojima je ASP razgovarala, smatraju da je Porto Montenegro tom gradu nesporno donio veliku vrijednost, ali da je sa druge strane značajno povećao redovne troškove života građana u ovom primorskom gradu.
Iza projekta Porto Montenegro danas stoji kapital iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, objašnjeno je.
“ASP je ranije više puta ukazala da je prvobitni inostrani partner svojevremeno diktirao ključne uslove da bi investirao u tu lokaciju, pa je povlašćeni poreski režim za jahting turizam bio jedan od tih zahtjeva (država se do sada odrekla 104 miliona eura prihoda po osnovu oslobođenja za gorivo za jahte) i predstavljao je njegovo direktno favorizovanje, dok pojedini zahtjevi tadašnjeg investitora (u vezi sa zakupom) nijesu imali zakonskog uporišta”, ukazano je.
Prodaja imovine nekada renomirane tivatske kompanije za remont vojnih brodova na izuzetno atraktivnoj lokaciji, a uz davanje višedecenijskog zakupa morskog akvatorijuma i dijela zone morskog dobra, predstavljala je svojevremeno jedan od prvih hibridnih privatizacionih modela, koji je primijenila tadašnja Vlada Crne Gore, podsjećaju.
“Tenderom je bila ponuđena samo prodaja imovine kompanije, koja se nalazila na kopnu i uz obalu mora, ali je izabranom kupcu dato i pravo zakupa zone morskog dobra na period od čak 90 godina. Inostrani vlasnik je u prvim godinama realizacije investicije putem ugovora o zajmovima sa svojim povezanim firmama uvećavao osnovni kapital kompanije, što su transakcije na koje nije postojala obaveza plaćanja poreza, a turistički projekat je promijenio vlasnika 2015. godine. Kroz promjenu sjedišta kompanije iz jedne evropske države u drugu evropsku državu i osnivanje kćerke kompanije, kojoj je prvo prodat Porto Montenegro, pa zatim preprodat, a kako je ASP ranije objavila, taj strateški investitor Vlade Crne Gore je izbjegao i primjenu crnogorskih poreskih zakona u vezi plaćanja poreza na kapitalnu dobit. Država je po tom osnovu mogla da prihoduje oko 8,7 miliona eura, ali je tadašnji vlasnik iskoristio olakšice u poreskoj jurisdikciji Malte i to što sa tom državom Crna Gora ima zaključen ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja”, zaključuju u ASP-u.
