Indeks je sastavljen na osnovu pokazatelja kao što su zakonski godišnji odmor, bolovanje, plaćeno porodiljsko odsustvo, minimalna satnica, pristup zdravstvenoj zaštiti, prosječan broj radnih sati nedjeljno, bezbjednost i nivo zadovoljstva životom.

Osam država sa najboljim balansom posla i života

Na vrhu liste nalazi se Novi Zeland, koji je treću godinu zaredom zauzeo prvo mjesto, sa ukupnim rezultatom 86,87 od 100. U izvještaju se ističe da ova zemlja kombinuje relativno kratku radnu nedjelju od 33 sata, 32 dana zakonskog godišnjeg odmora, 26 nedjelja plaćenog porodiljskog odsustva i univerzalni zdravstveni sistem.

Irska je na drugom mjestu, prije svega zahvaljujući kombinaciji visoke minimalne satnice, 30 dana zakonskog odmora, 26 nedjelja plaćenog porodiljskog odsustva i veoma dobrih bezbjednosnih pokazatelja. Prosječna radna nedjelja iznosi 34,3 sata, što je među povoljnijim rezultatima u Evropi.

Treće mjesto pripalo je Belgiji, koja se izdvaja relativno kratkom prosječnom radnom nedjeljom od 34,1 sat, 30 dana godišnjeg odmora i snažnom socijalnom zaštitom.

Odmah iza nje je Njemačka, gdje prosječna radna nedjelja iznosi 33,2 sata, uz 30 dana zakonskog odmora i visok nivo institucionalne sigurnosti.

Među prvih pet nalazi se i Norveška, koja je prema ovom indeksu posebno napredovala zahvaljujući roditeljskim politikama. U izvještaju se navodi 35 dana zakonskog odmora, 49 nedjelja plaćenog porodiljskog odsustva i prosječna radna nedjelja od 32,6 sati.

Visoko su rangirane i druge nordijske zemlje. Danska je na šestom mjestu, sa 35 dana zakonskog odmora i prosječnom radnom nedjeljom od 32,5 sati. U istom izvještaju navodi se i da Holandija ima najkraću prosječnu radnu nedjelju među analiziranim državama – 30,5 sati, iako nije među prvih osam ukupno.

Sedmo mjesto zauzela je Kanada, koja u indeksu dobro stoji zahvaljujući univerzalnom zdravstvenom sistemu, snažnoj zaštiti zaposlenih tokom bolovanja i prosječnoj radnoj nedjelji od 35,2 sata.

Na osmom mjestu je Australija, sa 30 dana zakonskog odmora, prosječnom radnom nedjeljom od 32,29 sati i visokom minimalnom satnicom.

Važno je naglasiti da ovakva rangiranja ne mjere samo broj radnih sati. OECD, na primjer, prati i godišnji broj stvarno odrađenih sati, što je tek jedan dio šire slike. Zato države sa dobrim balansom između posla i privatnog života uglavnom kombinuju kraće radno vrijeme, sigurnije radne uslove, duži odmor i dostupniju zdravstvenu i porodičnu zaštitu.