Đurđevdan ili Ederlezi jedan je od najvažnijih praznika u romskoj tradiciji. Još od ranih jutarnjih sati priprema se sve za slavlje – od hrane i cvijeća, do muzike i okupljanja porodice Upravo u domu porodice Selimović koja nas je danas ugostila, pokušali smo da osjetimo duh običaja koji se godinama prenosi sa generacije na generaciju.

U kući od ranog jutra vlada svečana atmosfera. Dok domaćice pripremaju tradicionalna jela, ostatak porodice uređuje dom cvijećem i zelenilom koje simbolizuje sreću, zdravlje i novi početak. Za romske porodice, kažu domaćini, Đurđevdan nije samo praznik, već dan zajedništva i poštovanja tradicije.

„Trenutno ja sam glavna za hranu i sve što se sprema danas što je za Slavu. Tamo je moj domaćin spremao jagnje. Mi smo spremili kao uvijek sarme, salate, pa neke ribe, kolače i torte. Najbitnije je jagnje da se kolje za Đurđevdan. Mi zaokružimo tu slavu od naših starina, od prađedovine i mi tu tradiciju tako dalje nastavljamo”, kazala je Azra Selimović.

Osim bogate trpeze ono što Đurđevdan čini posebnim jeste osjećaj zajedništva.Uz pjesmu i osmjehe okupljaju se sve generacije .Djeca uče običaje od starijih, dok muzika, kako kažu domaćini, daje posebnu dušu prazniku.

„ Ja sam se probudila jutros u 4 sata, a domaćin je otišao u 4 i 30 da mi donese grančice i svijeće, vodu mi je donio i to postoji od davnina, evo tu sam nakitila kuću. To je za zdravlje, sreću i za uspjeh. Zdravlje i napredak. To mnogo znači porodično kad se slavi, kad se pokupe, to je veliki osjećaj za porodicu kako su naši slavili tako mi dalje idemo“, dodala je Azra.

Medijator socijalne inkluzije pri Ministarstvu za ljudska i manjinska prava Dejvid Sejdović pojašnjava da se Đurđevdan u romskoj zajednici naziva i Ederlezi, što simbolizuje dolazak proljeća i novi početak.

„Mi smo sačuvali Ederlezi kao običaj našeg naroda i proširili ga u onim državama gdje smo ga nastanili. U amanet su nam ostavili naši preci da čuvamo tradiciju, običaje i kulturu Romske zajednice jer se po tome i prepoznaju narodi. Ederlezi je buđenje i stvaranje nekog novog perioda u godini radujemo se tom rađanju proljeća cvjetova biljaka“, kazao je Medijator socijalne inkluzije Dejvid Sejdović.

Podsjeća i na priču o nastanaku pjesme Đurđevdan, za koju se vjeruje da je nastala kada su žrtve vozom odvođene ka logoru smrti Jasenovac, a pjesma se, kako kaže, tada prolamala cijelim vagonom. Upravo zbog te simbolike i emocije koju nosi, iako obilježava praznik i okupljanje, mnogi je smatraju i jednom od najtužnijih pjesama na ovim prostorima.

„Na današnji dan, prije 70-100 godina je bila i Ederlezi i Đurđevdan zato se oboje u pjesmi spominje.Ederlezi je nacionalni praznik, a Đurđev dan je vjerski praznik. Kasnije Goran Bregović je obradio pjesmu jer je uspio da nađe pisani trag.Danas ova pjesma je jedna od najvećih tužnih kompozicija koja postoji na estradi ili umjetnosti, a mi to pjevamo kao da je veselje”, istakao je Sejdović.

Osim bogate trpeze i tradicionalnih običaja, ono što Ederlezi čini posebnim jeste osjećaj zajedništva. Uz muziku, običaje i toplinu doma, porodica koju smo danas posjetili pokazala je da je suština Đurđevdana mnogo više od praznika. To je dan zajedništva, poštovanja tradicije i radosti koju dijele sa svima koji im dođu u goste, jer upravo tamo gdje se čuvaju običaji, čiva se i identitet jednog naroda.