“Zaštitnici imovinsko pravnih interesa Crne Gore uputili smo zahtjev za hitnu pravnu i finansijsku analizu koncesije za Aerodrome Crne Gore, jer je Vlada koncesijom iz doba starog režima izabrala kompaniju, a sada odgovornost za loš posao prebacuje na Skupštinu Crne Gore. To nije ozbiljno vođenje države, već pokušaj da se stara cijena, stari model i stari politički dogovori predstave kao nova razvojna odluka”, navode iz Kabineta.

Kako ističu, ako je nešto vrijedilo 140 miliona eura, a danas vrijedi 264,4 miliona, onda se to ne daje po staroj cijeni.

“Ako su prihodi Aerodroma Crne Gore porasli sa 37,5 miliona na 55 miliona eura, ako je broj putnika porastao sa 2,4 miliona na 3,1 milion, ako je kompanija danas vrjednija nego prije sedam godina, onda država nema pravo da radi protiv interesa države. Realna tržišna vrijednost ACG danas se procjenjuje na 300 do 350 miliona eura. Ako je 2019. godine minimalna jednokratna koncesiona naknada bila 100 miliona eura, danas je morala biti najmanje 200 miliona eura. To je kao kada bi domaćin danas htio da proda porodičnu kuću po cijeni od prije sedam godina, iako cijela porodica zna da ona danas vrijedi skoro duplo više. Nijedan domaćin to ne radi sa svojom kućom, isto tako, Vlada nema pravo da to radi sa imovinom svih građana”, naglašavaju oni.

Građanima se, kako napominju, priča bajka o “milijardu eura”, a stvarna računica pokazuje da, ako minimalna cijena nije 200 miliona eura, za 30 godina bićemo u minusu između 150 i 200 miliona eura.

“To je novac od kog se grade škole, vrtići, putevi i bolnice. To je razlika između Vlade koja zna da čuva državni interes i one koja nastavlja loš posao na štetu svih građana. Vlada nije rekla da Aerodromi Crne Gore kroz popuste i olakšice subvencionišu aviokompanije sa 10 miliona eura godišnje, da bi bilo više letova, više putnika i više turista. Koncesionar nema interes da zadrži isti nivo subvencija. To može da znači manje letova, skuplje karte i manje turista. Posebno je ugrožen Air Montenegro, koji koristi 4,5 miliona eura subvencija godišnje. To nas vodi ka poskupljenju karata nacionalne avio kompanije, manje linija i manji turistički promet. Očigledno je da to Vladu ne interesuje, jer ionako više koristimo aerodrom u Tirani”, ističu iz Kabinata Milatovića.

Podsjećaju da u Aerodromima Crne Gore radi više od hiljadu ljudi.

“Koncesionar uvijek ima za cilj povećanje profita, kroz smanjenje troškova poslovanja. U prevodu, biće otpuštanja radnika, jer nijesu obezbijeđeni socijalni programi zaštite radnika. Ponavlja se praksa iz prošlosti da naše ljude ostavljamo bez ikakve zaštite i podrške kada ostanu bez posla. Vlada prećutkuje i da je cijeli postupak kompromitovan. ADP TAV se povukao, dok je konsultant Svjetske banke IFC najavio povlačenje tokom procesa uz ocjenu da se grubo krše načela tenderskog postupka. Pominjane su ostavke članova komisije zbog instruiranosti i neravnopravnosti ponuđača, najavljene su arbitraže. Ako država izgubi te sporove, cijenu opet neće platiti oni koji su ovaj posao pravili, platiće građani Crne Gore”, naglašavaju.

Iz Kabinata dodaju da Crnoj Gori jesu potrebne investicije i strateška partnerstva, ali državi nijesu potrebni loši poslovi, kompromitovane procedure i pokušaj da se stari politički projekat iz vremena bivšeg režima danas predstavi kao razvojna odluka.

“Rešenje je obustavljanje postupka, jer država ne smije da potvrdi posao nad kojim vise ozbiljna pravna, finansijska i procesna pitanja. Zatim moramo da sprovedemo potpunu pravnu i finansijsku analizu, kako bismo utvrdi zašto se i dalje insistira na pravilima i cijeni iz 2019. godine i da se javnosti pokaže puna istina o riziku za budžet, turizam, radnike i međunarodne sporove. To smo i zvanično zatražili od Zaštitnice imovinsko – pravnih interesa Crne Gore”, ističu oni.

Kako napominju, novi koncesioni postupak, mora da bude potpuno drugačiji i da sadrži uslove koji štite Crnu Goru, a ne investitora na račun države:

• Minimalnu jednokratnu naknadu od najmanje 200 miliona eura,
• Obavezu da broj putnika raste po stopi od najmanje sedam odsto godišnje,
• Obavezu da učešće niskobudžetnih avio kompanija ne bude niže od ugovorenog nivoa u 2026. godini,
• Obavezu da subvencije i popusti ne budu manji od očekivanog učešća u 2026. godini,
• Preciznu godišnju dinamiku od najmanje 300 miliona eura investicija, sa projektima, iznosima i rokovima,
• Garanciju da u prvih pet godina nema proglašavanja tehnološkog viška i otpuštanja radnika
• Puno priznanje radnog staža i ugovora koji ne smiju biti lošiji od postojećih,
• Preuzimanje važećeg kolektivnog ugovora i pravilnik o radu koncesionara,
• Trajno rješavanje statusa outsourcing radnika koji već imaju sertifikate i obuke plaćene od strane ACG.

“Ovako mora da izgleda pošten posao za državu. Nije pitanje za građane da li smo za koncesiju ili protiv koncesije? Pitanje je da li ćemo dozvoliti da se duplo vrjednija državna imovina pokloni po staroj cijeni, kroz kompromitovan postupak, bez zaštite radnika i uz rizik da građani godinama plaćaju posljedice još jednog lošeg posla? Vlada mora da odgovori na ova pitanje prije nego što zaključi loš posao, a ne poslije, kada bude kasno za državu”, zaključuju oni.