To kaže novinaru BBC-a na srpskom Slobodanu Maričiću 66-godišnji Željko Varajić iz sela Ozrinići, kod Nikšića, dok šetaju ka jednoj staroj kući.

I to ne bilo kakvoj kući.

Da, kamena je i veoma stara, vjerovatno još iz 19. vijeka, kao iz filma, ali takvih je širom Crne Gore pregršt, okruženih kršom ili cvijećem na proljećnom suncu.

Ovo je kuća porodice Živka Nikolića, scenariste i reditelja Lepote poroka, jednog od kultnih filmova iz doba Jugoslavije, a koji 2026 – dok Crna Gora obilježava dvije decenije obnovljene samostalnosti – puni 40 godina.

Je li to najveći crnogorski film u istoriji?

„Ne znam da je neko bolje ostvarenje napravio od Živka“, kaže Željko kratko.

Smatrali su ga za najerotičniji film Jugoslavije, tumačili ga kao kritiku crnogorskog patrijarhalnog identiteta, ali to je usko shvatanje onoga što je Nikolić pokušao da uradi, smatra Jelena Mišeljić sa Fakulteta dramskih umjetnosti u Podgorici.

„To je film koji raskrinkava vrlo kompleksan sistem vrijednosti, vrlo kompleksne društvene strukture i vrlo specifičan istorijski trenutak“, kaže Mišeljić, profesorka istorije crnogorskog i jugoslovenskog filma, za BBC na srpskom.

Iako su prošle četiri decenije, smatra da je Lepota poroka i dalje aktuelan film, koji „odlično komunicira sa publikom“, pa ga često prikazuje studentima.

Našao se i na spisku 100 filmova proglašenih za kulturno dobro od velikog značaja Jugoslovenske kinoteke.

Da to nije slučajno, osjeća se i u malenim Ozrinićima.

„Kako veli (poznati crnogorski glumac) Veljko Mandić na nudističkoj plaži: ‘S kakvim ja međedom provedoh vijek'”, prekida Željko tišinu replikom iz Lepote poroka.

Ljepota Ozrinića

S kim god da u Ozrinićima pričate, svi imaju neku anegdotu o Živku Nikoliću.

Kada je 1970-ih u selo došao „neki Živkov prijatelj Italijan“, priča Varajić, toliko je bio oduševljen prirodom i ljepotom, da je izgovorio nešto što se i dalje pamti.

„Pa je l’ iko umire ovdje“, pitao se, kažu, oduševljen proljećem u selu.

I zaista je lijepo.

Djeca voze bicikle po seoskom putu, na obližnjem košarkaškom terenu dvojica igraju basket, cvijeće se razbaškarilo po livadama, a ovce u hladu ispod drveta.

„Iz Ozrinića nosim najljepše i najsurovije priče”, izjavio je Nikolić u starom intervjuu za RTCG.

U jednoj bašti, nedaleko od porodične kuće Nikolića, 68-godišnja Mia Varajić crijevom zaliva cvijeće i razni zeleniš.

Voli li Lepotu poroka? Voli.

Šta joj se najviše sviđa? Sve.

„Onaj stražar, stari čovjek sa onom puškom, to je moj svekar… Živku su svi glumci bili iz Ozrinića“, kaže gotovo ponosno.

Dobro, nisu baš svi.

Glavna uloga mlade Jaglike, koja se iz sela Međeđa, okruženog surovim crnogorskim kršom i patrijarhatom, spušta na primorje i zapošljava na nudističkoj plaži, pripala je Miri Furlan, jednoj od najvećih jugoslovenskih zvijezda tog doba.

Jaglika na Adi Bojani otkriva potpuno novi svijet i oslobađa „tradicijom sputanu senzualnost“, navodi se u zvaničnom opisu filma.

Prije svega kroz susrete sa dvoje stranih turista – igraju ih Alan Nuri i Ines Kotman – koji su joj egzotični gotovo koliko i ona njima.

„Prva misao koja mi se pojavi na pomen tog filma upravo je slika Mire Furlan, odnosno Jaglike, u odjeći sobarice, potpuno zatvorene u sopstvenom tijelu i njenim ograničenjima na Adi Bojani“, kaže Mišeljić.

„Pomislim na kontrast između svega što Jaglika nosi tijelom, držanjem i kostimom u odnosu na prirodu i senzualnost koju predstavlja pejzaž ulcinjske rivijere“.

Reditelji u Jugoslaviji nisu znali šta da kažu o ženama, pa su se samo trudili da ih skinu, izjavila je ranije Furlan, koja je preminula 2021. godine.

A Lepota poroka govori iz pozicije žene kao autsajdera u društvu, istakla je.

Njenog supruga Luku igra Mima Karadžić, koji je odbio razgovor za BBC.

„To je bilo tada, bilo je davno, bilo je lijepo, pa nek ostane tako u sjećanju“, rekao je.

Tu su i Petar Božović kao Lukin kum Đorđe – to jest Žorž na primorju – i Mira Banjac kao upravnica nudističkog kampa Milada.

„Taj film je crvenim slovima upisan u mojoj karijeri“, izjavila je Banjac 2018. godine.

„Pričaju komšije da su prije nekoliko godina vidjeli Miru Banjac da je došla Živku na grob“, naglasila je Mira Varajić u pauzi zalivanja bašte.

Posebno je upečatljiva mala uloga Zvonceta, koju je dobio čuveni Boro Stjepanović.

„Uvijek je bilo lako raditi sa Živkom“, kaže Stjepanović u razgovoru za BBC.

Međutim, o veličini i značaju Lepote poroka nije želio da polemiše i teoretiše.

„Film je stvarno dobar, a koliko je vrijedan, da li je vrijedniji od svih drugih koji su snimljeni u Crnoj Gori, ili od svih Živkovih filmova, ne nastojim da vrednujem“, kaže.

Ima li osjećaj da su prošle četiri decenije?

„Danas je osam decenija od kako sam ja rođen… Začas prođe, prohuji“, rekao je tog 8. maja, na njegov 80. rođendan.

„Ako nekoga zanima da gleda taj film, neka ga gleda, ja mu ga neću ni hvaliti ni kuditi… Ni taj, ni bilo koji drugi.“

Kako sam dobio ulogu

Boro Stjepanović za BBC na srpskom

Sreo sam Živka u Knez Mihailovoj, kaže ‘imam ulogu za tebe u novom filmu’.

‘Dobro’, odgovorim, prihvatao sam kod njega sve, šta god i kad god.

Došlo je ljeto, otišao sam kod mojih u Bosnu i pročitam negdje da Živko već snima, a nije me zvao. Mislim se ‘šta li je u pitanju’, ali dobro, odlučio je tako.

Međutim, jednog dana zazvoni telefon i on me zove.

‘Evo ja snimam, da li bi ti igrao ono’.

‘Pa rekao sam ti da bih’, kažem.

‘Ali meni je nezgodno da te zovem, da ti kažem šta je to’.

‘Kaži čovječe, šta god da je, nema problema da igram’.

I onda je on tako danima odugovlačio, da me ne bi uvrijedio, šta ja znam.

‘Pa šta je, kakva je uloga?’

‘Nije velika, par dana na Adi Bojani… A to je homoseksualac’.

‘Ma ja jedva čekam da tako nešto igram’, kažem mu.

Gledao sam neki film u kome neki homoseksualac ispraća svoga ljubljenoga, gleda kroz prozor i kroz zavjesu, ovaj sjede na motor i ode, a ovaj ostade jadničak sam.

Ima tu šta da se igra.

I Divna Jovanović, kostimografkinja – koja me je više puta oblačila, znala i sve moje mjere i mene kao glumca – odvede me u garderobu, uzela sa čiviluka ovo, ovo i ovo, presladak kostim, pantalone, crvena košulja.

Onda smo odlučili da zalijepim trepavice, to je bila najveća muka.

Ali tu je bilo to naselje golišavih ljudi, ko hoće da prođe mora i sam da bude go.

Tako sam i ja, kad završim snimanje, da bih otišao do restorana ili na plažu, morao da se skinem go, a nisam još skinuo šminku.

Svi su me gledali u čudu.

O mentalitetu

O čemu je zapravo Lepota poroka, pitao je novinar Miru Varajić.

Je li Živko Nikolić tu prikazao dvije Crne Gore?

Jeste, odgovara kratko, naglašavajući da mu je „svaki film dobar“.

„Sve što ima u Crnoj Gori ima u njegovim filmovima“, sumira sve što su mnogo stručniji napisali o reditelju, ali i dodala:
„Ono malo prećera kad su nosili limuzinu“.

Riječ je o sceni kada se Lukin kum Žorž – kvarni dobavljač radne snage za nudistički kamp, koji ordinira i vara žene po primorju – automobilom vraća u selo na crnogorskom kršu.

Međutim, tamo nema put, pa mu mještani nose vozilo preko kamenja.

„Film je vrlo visokog kvaliteta, izvanredan i originalan“, kaže nešto kasnije Mirin muž Rajko i dodaje: „Taj mentalitet je ovdje prisutan.“

Lepota poroka je i priča o dvije Crne Gore, ali možda još više „potpuno raskrinkavanje patrijarhalnih struktura i tragedije koja nastaje kada do toga dođe“, kaže Mišeljić sa Fakulteta dramskih umjetnosti u Podgorici.

„To je priča o borbi žene koja odbija neki stari sistem vrijednosti – preuzima stvar u svoje ruke, kaže ja ću sada da prigrlim nešto novo, što me privlači, neku novu vrstu slobode, na šta njen suprug Luka, odnosno tradicionalna sredina koju predstavlja, nije spreman”.

U tom smislu je to arhetipska priča koja ima univerzalno značenje, dodaje.

Patrijarhalni moral, oličen u crnoj, do grla zakopčanoj ženskoj odjeći, ukršta se sa krajnje suprotnom kulturom koja čovjekovo tijelo razotkriva, piše Strahinja Savić u knjizi Narativni univerzumi Živka Nikolića.

„Kad je trebalo da snimam govorili su mi da je to lokalna tema i lokalni problem, da će priču razumjeti samo moji Ozrinići”, izjavio je Nikolić 1996. za RTS.

„Međutim, on je ipak stigao da obiđe skoro cio svijet”.

Gledao ga je, kako kaže, i u Bostonu i u Njujorku i na Mojkovcu i u Puli i svi su ga drugačije doživjeli, ali i osjetili nešto zajedničko.

O poenti filma govori i Željko Varajić.

On smatra da je Lepotom poroka „ovjekovječena ljubav crnogorskog čovjeka prema supruzi, bez obzira na te neke tvrdnje o surovosti našoj”.

„Koliko je on volio tu ženu da sam sebi presudi“, kaže.

Na kraju filma, nakon što je Jaglika „zgriješila”, Luka odluči da je ne ubije maljem – u skladu sa tradicijom – već sam sebi oduzme život.

„Time se, između ostalog, sugeriše Lukino poštovanje žene, želja za promjenom i, paradoksalno, odstupanje od tradicije”, piše Savić u Narativnim univerzumima.

„Iako neinteligentan, Luka je čovjek dobrog srca – diže ruku na sebe i to predstavlja njegov konačni otpor patrijarhalnom poretku”.

Nudisti

U Ozrinićima se za to vrijeme nastavljaju obični životi koje je Nikolić najviše volio.

Velike priče nose opasnost, izjavio je u starom intervjuu za RTCG, rekavši da se intimnost „krije iza očiju, usana i ljudi koje svakodnevno sreće”.

„Ajde da se slikaš, nijesmo se mnogo slikali za života“, kaže Rajko Varajić supruzi uz osmijeh.

„A dje ću ja sad ovakva“, odgovara Mira, završivši s baštom.

A ona kamena kuća iz 19. vijeka i dalje stoji, okružena travom i ljubičastim cvijećem.

I stajaće vjerovatno ko zna još koliko.

„Trebalo je da se to adaptira, pokušalo se više puta, Živkov sin je skupljao donacije da se od nje napravi spomen dom, ali se nije uspjelo“, priča Željko Varajić.

Dijelom i zbog politike, smatra.

Živko je, kako kaže, u filmovima bio „kritičar“ i „znao da opali po njima (političarima) u ime naroda“, što „neko prihvati, a neko ne“.

Slavoljub Stijepović, bivši gradonačelnik Podgorice iz tabora Demokratske partije socijalista (DPS) Mila Đukanovića, optužio je 2014. u gradskom parlamentu Nikolića da se „narugao tradicionalnoj Crnoj Gori“.

Zbog sličnih tvrdnji Nikolića su htjeli i da tuku, a kaže i da mu je u Americi glava bila ucijenjena na 1.000 dolara.

Na slične teze u ruganju, odgovorio je kratkim: „Besmisleno”.

„Cijeli filmski život sam proveo u Crnoj Gori, zar to nije dovoljan pokazatelj koliko sam vezan za Crnu Goru i koliko volim Crnu Goru”, istakao je.

Preminuo je 2001. u Beogradu, i to u siromaštvu.

„Istopio se“, kaže Boro Stjepanović.

Željko Varajić se ipak nada da će slavni reditelj dobiti spomen kuću u selu.

„Živko je to zaslužio, ovjekovječio je rodne Ozriniće i bio dobar čovjek, komšija i umjetnik… Samo takav“, kaže.

„Sad pošto je tema Lepota poroka, ja bih vas zamolio da se kao nudisti slikate“, dobacuje fotograf Bata novinaru i Željku.

„Vidjeće nas neko ovdje“, nasmijao se Željko od srca.

„A i nemamo plaže nigdje“.