“Ukoliko se do ulaska Crne Gore u Evropsku uniju ne riješi status srpskog jezika kao službenog, postoji realna opasnost da srpski jezik ostane sveden isključivo na statistički podatak, bez institucionalne snage, bez pune upotrebe u državnom sistemu i bez stvarne zaštite koju zaslužuje jezik većinskog naroda”, navodi Šćekić
Pozvao je parlamentarnu većinu da konačno sagleda ozbiljnost istorijskog trenutka i preuzme odgovornost koju duguje građanima i srpskim glasovima kojim su došli na vlast 2020. godine.
,,Srpski narod u Crnoj Gori ne zaslužuje da decenijama bude predmet političkih kalkulacija, niti da se po pitanjima identiteta, jezika i osnovnih nacionalnih prava stalno traži “pogodan trenutak”. Taj postupak bi ujedno predstavljao i jasan test za sve političke subjektu da pokažu da li istinski poštuju principe građanske države i demokratsku volju građana. Kao što poštujemo pravo svih naroda u Crnoj Gori na službenu upotrebu svog jezika, tako je prirodno i demokratski da srpski jezik, kao jezik kojim prema rezultatima popisa govori najveći broj građana, dobije mjesto koje mu pripada u ustavno-pravnom poretku države”, ističe Šćekić.
Navodi dalje da nije ni prirodno ni demokratski da službeni jezik države bude jezik koji se, prema popisnim podacima, nalazi iza jezika kojim govori većina stanovništva i to više od 10%. Upravo zato ovo pitanje nije pitanje bilo čijeg ugrožavanja, već pitanje poštovanja demokratskih principa, ravnopravnosti i stvarnog uvažavanja volje građana.
,,Dosta je bilo političkog i ličnog kalkulisanja, i bježanja od tema koje su suštinske za narod koji je nosio i branio ovu državu kroz istoriju. Ne može se tražiti podrška srpskog naroda na izborima, a istovremeno odlagati rješavanje pitanja srpskog jezika svaki put kada se otvori prostor za konkretne odluke. Iako su pitanja nacionalnog suvereniteta uređena ustavom i zakonima same države, te EU nema ovlašćenje da određuje kakva će biti nacionalna obilježja neke članice, u praksi su zabilježene reakcije evropskih institucija kada se oko tih pitanja pokrenu sporovi i pitanja između različitih nacionalnih zajednica”, dodaje.
Zbog toga smatra da bi što prije trebalo pokrenuti ustavne promjene, posebno imajući u vidu da je trenutno u parlamentu možda i najveći broj poslanika koji se izjašnjavaju kao Srbi, kako se nakon 2028. godine ne bi išlo težim putem, čak i ukoliko tada bude postojala politička volja i potrebna većina za takve promjene.
Novim popisom, kako su najavili iz Mostata, realno bi srpski narod izgubio i osnov po kome sada u ovom momentu traži.
“Poručujem da ovo više nije ideološko pitanje, već pitanje elementarnog dostojanstva i ravnopravnosti. Ako sadašnja parlamentarna većina propusti ovaj trenutak i ne pokrene ustavnu promjenu pa makar se i završila ne izglasavanjem, snosiće istorijsku odgovornost ne sam što srpski jezik nije dobio status koji mu pripada prije evropskih integracija i prije eventualnog ukidanja popisnog izjašnjavanja o jeziku i naciji, već što nisu ni pokušali. Kako su prethodnih dana nekima puna usta ,, velikog pomirenja” ovo neka bude momenat obostrane potvrde te teze, te i da su za pomirenje naroda, a ne pojedinaca. Srpski narod i srpski jezik u Crnoj Gori ne traže privilegije, traže ono što im po brojnosti, tradiciji, istoriji i demokratskom principu pripada, uz poštovanje svih naroda i narodnosti i ono što im pripada”, zaključio je Šćekić.
