Zbirka je, kako je saopšteno, urađena s obzirom na činjenicu da je za osiguranje dugoročne održivosti vodosnabdijevanja neophodno strateško i proaktivno planiranje, kao i sprovođenje relevantnih i inovativnih mjera, u čemu regionalna iskustva mogu da budu od značajne pomoći.

U sakupljanju primjera pošlo se od definicije najbolje prakse koju je dao RCDN, a koja se nadovezuje na zajednički dogovorenu definiciju Organizacije Ujedinjenih nacija za hranu i poljoprivredu.

„Dobra praksa nije samo praksa koja je dobra, već ona za koju je dokazano da dobro funkcioniše i daje dobre rezultate i stoga se preporučuje kao model. To je uspješno iskustvo koje je testirano, validirano, ponovljeno u praksi i zaslužuje da se podijeli kako bi ga više ljudi moglo usvojiti”, naveedno je u saopštenju.

U zbirci od 14 primjera nalaze se i tri primjera najbolje prakse iz Crne Gore, i to – investicije u distributivni sistem za rješavanje gubitaka vode pljevaljskog „Vodovoda”, bajpas na postrojenju za prečišćavanje otpadnih voda u Budvi, i mini hidroelektrana u Opštini Andrijevica.

Na ovom projektu, kako je navedeno, radila je posebna Radna grupa za upravljanje vodama, u sastavu Radnog tijela NALAS-a za upravljanje čvrstim otpadom i vodama, koje kao regionalno stručno tijelo doprinosi sprovođenju strateških ciljeva NALAS-a, kao i relevantnim projektima, kao što je Regionalna mreža za razvoj kapaciteta u oblasti vodosnabdijevanja i sanitarnih usluga (RCDN).

Urednik zbirke je izvršni direktor NALAS-a Kelmend Zajazi, a saradnici su bili Aleksandar Spasov iz NALAS-a, Miodrag Gluščević, predsjednik Radne grupe, (SKGO, Srbija), kao i članovi Radne grupe – Ariola Koreši, (NAMA, Albanija), Sanja Živković (ZOCG, Crna Gora), Mustafa Ozkul (MMU, Turska), Irina Lunkasu (KALM, Moldavija), Zoran Mamić, (ACC, Hrvatska), Aleksandar Pljevaljčić (SGORS, Bosna i Hercegovina) i Boštjan Štuhec (SOS, Slovenija).