“Predmet se odnosio na prekršaj iz Zakona o sprječavanju korupcije zbog nepodnošenja izvještaja o imovini i prihodima Agenciji za sprječavanje korupcije u zakonom propisanom roku. Sud za prekršaje u Podgorici prethodno je okrivljenog oglasio krivim zbog prekršaja koji se odnosi na neispunjavanje obaveze javnog funkcionera da jednom godišnje, do kraja marta tekuće godine za prethodnu godinu, podnese izvještaj o imovini i prihodima, i izrekao mu novčanu kaznu. Odlučujući po žalbi okrivljenog i po službenoj dužnosti, Viši sud za prekršaje Crne Gore preinačio je prvostepeno rješenje i oslobodio okrivljenog, nalazeći da djelo za koje se tereti nije prekršaj”, stoji u saopštenju
Kako su dodali, odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti, Vrhovni sud je ocijenio da je Viši sud za prekršaje pogrešno primijenio materijalno pravo kada je novi Zakon o sprječavanju korupcije primijenio kao blaži zakon za učinioca.
“Vrhovni sud je utvrdio da je obaveza javnog funkcionera da podnese izvještaj o imovini i prihodima jednom godišnje, do kraja marta tekuće godine za prethodnu godinu, propisana i ranijim i novim Zakonom o sprječavanju korupcije, kao i da je za kršenje te obaveze u oba zakona propisana ista novčana kazna, u rasponu od 500 do 2.000 eura. Sud je ocijenio da je riječ o istovjetno propisanom prekršaju u ranijem i važećem Zakonu o sprječavanju korupcije, zbog čega nije bilo osnova za primjenu novog zakona kao blažeg za učinioca. Vrhovni sud je, takođe utvrdio da je pogrešan zaključak Višeg suda za prekršaje da novi Zakon o sprječavanju korupcije ne propisuje sankciju za navedenu povredu obaveze javnog funkcionera. Prema stavu Vrhovnog suda, odredbe važećeg zakona jasno predviđaju novčanu kaznu za javnog funkcionera koji u toku vršenja funkcije ne podnese godišnji izvještaj o imovini i prihodima”, naveli su iz suda.
Polazeći od navedenog, dodaju, Vrhovni sud je zaključio da je Viši sud za prekršaje pogrešnom primjenom materijalnog prava povrijedio zakon u korist okrivljenog.
“Imajući u vidu da je zahtjev za zaštitu zakonitosti podignut na štetu okrivljenog, Vrhovni sud je, u skladu sa zakonom, samo utvrdio postojanje povrede zakona, ne dirajući u pravosnažnu odluku”, zaključak je saopštenja.
