Demokratska narodna partija je jedina bila protiv, dok je Socijalistička narodna partija bila uzdržana.Poslanici Pokreta Evropa sad, Demokratske Crne Gore, Nove srpske demokratije, Bošnjačke strane, kao i poslanik Hrvatske Građane inicijative i Forca su podržali ovaj Zakon.
Novi predlog izmjena Zakona o statusu potomaka dinastije Petrović Njegoš, koji je PES uputio u proceduru, potvrđuje da parlamentarna većina stoji iza formulacije da je Crna Gora 1918. bila žrtva nasilne aneksije. Time se Srbija označava kao okupatorska država – politička poruka koja udara direktno na trećinu građana Crne Gore koji se izjašnjavaju kao Srbi.
Podsjetimo, predstavnici SNP-a su povukli amandman da se briše ili izmijeni ovaj član. Lider DNP, Milan Knežević je u oštroj polemici upozorio da je zakon antisrpski i da ga neće glasati:
“Kroz ove izmjene i dopune samo se dodatno osnažava i potvrđuje gdje se Srbija označava kao okupatorska država, zlokrvna zemlja kako ju je nazvao Milo Đukanović, i gdje Srbi, kojih ima 33 odsto po poslednjem popisu, bivaju još jednom označeni kao antidržavni elementi i neprijatelji.”
On je podsjetio na žrtve srpskog naroda u Kolubari, na Cersku bitku, albansku golgotu i Plavu grobnicu, naglašavajući da Crna Gora jedina na svijetu svoj nestanak iz 1916. slavi kao slobodu, a oslobođenje iz 1918. proglašava okupacijom od strane bratske Srbije.
Knežević je podsjetio i da su potomci Petrovića u Kraljevini SHS dobili današnjih 100 miliona eura, kupovali vile na Azurnoj obali i vozili Bugatije, pa ironično zaključio:
“Eto kakva je bila ta mrska i okupatorska Srbija, koja je u Skupštini Kraljevine SHS dodijelila današnjih 100 miliona eura potomcima dinastije Petrović.”
Njegova poruka je jasna: Crna Gora i Srbija su jedna familija, a ozakonjivanje termina okupacije je udar na istorijsko bratstvo.
“Srbi, dignite glavu gore i nemojte da trpite ova poniženja koja nam iz dana u dan priređuju kao da smo Kurdi. Ovo je naša država, mi smo je stvarali.”
Pitanje odzvanja: da li će se pojedini i dalje pravdati da je “bolje boriti se za srpski narod iz institucija”, dok se u tim istim institucijama ozakonjuje istorijska stigma?
Ovim se parlamentarna većina svjesno odlučila da potvrdi narativ o Srbiji kao okupatoru. Time šalje poruku da je spremna da proguta i ozakoni istorijsku stigmu, dok se predstavnici srpskog naroda u institucijama suočavaju sa pitanjem – šta je sljedeće što će morati da progutaju?
