“Vrhovni sud je ocijenio da se navodi iz zahtjeva Vrhovnog državnog tužilaštva suštinski odnose na osporavanje činjeničnih utvrđenja nižestepenih sudova, posebno u dijelu koji se odnosi na ocjenu dokaza i zaključke o postojanju umišljaja kod okrivljenih, što ne može biti predmet razmatranja u postupku po zahtjevu za zaštitu zakonitosti”, navode u toj instituciji.

Sud je ukazao i da činjenica da je ranijom odlukom Vrhovnog suda utvrđena povreda zakona ne predstavlja sama po sebi dokaz da su oni izvršili krivična djela koja su im stavljena na teret.

“Vrhovni sud je naglasio da se krivica za krivično djelo zloupotreba službenog položaja ne može zasnivati samo na činjenici da je određena sudska odluka bila pravno pogrešna. Za postojanje tog krivičnog djela neophodno je dokazati sva njegova zakonska obilježja, uključujući i postojanje umišljaja. Kako nižestepeni sudovi nijesu našli dokazanim postojanje umišljaja kod okrivljenih, a navodi zahtjeva su se suštinski odnosili na osporavanje njihovih činjeničnih utvrđenja, Vrhovni sud je zaključio da nijesu učinjene povrede zakona na koje je ukazano zahtjevom za zaštitu zakonitosti”, zaključuju u Sudu.