On je ocijenio da bi se tako „sačuvalo državno dostojanstvo nezavisne i suverene Crne Gore“.

“Nakon toga je na samitu trebalo zamoliti naše prijatelje iz Brisela da zaustave dalje reketiranje i uslovljavanje Crne Gore koje nam, u kontinuitetu, priređuju naše komšije iz Zagreba. Time bismo pokazali da čuvamo svoje dostojanstvo, a našim prijateljima iz Brisela dali priliku da nas, kao prvu buduću članicu Evropske unije, zaštite od nezdravih komšijskih aspiracija na ono što je naše”, istakao je on.

Zogović nagglašava da ostaje gorak utisak da je zbog izostanka adekvatne reakcije Plenković pred svima legalizovao svoje zahtjeve.

Tvrdi i da je opštepoznato da je hrvatski premijer blizak prijatelj bivšeg predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića, „pa se postavlja pitanje da li su zajedno usaglašavali Plenkovićevu imperijalističku platformu za samit u Tivtu“.

Zogović vjeruje „da bi ga iskusni Đukanović mogao najbolje poučiti kako se nešto može oteti od države Crne Gore“.

Dodaje i da je, da bi Crna Gora krenula naprijed, neophodno rasvijetliti ulogu onih koji su nekontrolisano vladali tokom posljednje tri decenije.

“To je uslov bez kojeg se ne može ako želimo raskid sa lošim praksama kao pouku svima koji dobiju povjerenje naroda da obavljaju visoke državne funkcije. Ako Đukanović misli da je građane Crne Gore zahvatila kolektivna amnezija, grdno se prevario. To što su institucije pokazale nesposobnost i nijesu preispitale njegovu ulogu u kriminalizaciji i pljački Crne Gore tokom prethodne tri decenije, nipošto ne ukazuje na nevinost, čistunstvo ili bezgrešnost. Pokušaj da se, kao guru nezavisne Crne Gore stvorene 2006. godine, svojim prisustvom na javnoj sceni ponovo nametne jeftina je predstava za one koji bi vjekove slavne istorije tradicionalne Crne Gore mijenjali za dvije decenije pogubnog ideološkog nasljeđa Đukanovićeve privatne države”,  zaključuje on.