Postupak pred Zaštitnikom pokrenut je po pritužbi policijskog službenika koji je ukazao na, kako tvrdi, nepravilnosti i nezakonitosti u vezi sa svojim preraspoređivanjem i radnopravnim statusom u okviru Uprave policije.
“Iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je policajac rješenjem Uprave policije od 2. juna 2025. godine raspoređen na radno mjesto u Odsjeku za obezbjeđivanje stranih štićenih ličnosti. Međutim, prema njegovim navodima, to rješenje mu je uručeno tek nekoliko mjeseci kasnije, u oktobru iste godine”, navodi se u Mišljenju zamjenice zaštitnika ljudskih prava Tatjane Radović Todorović.
Situacija je dodatno zakomplikovana sredinom septembra 2025. godine, kada mu je, kako navodi u pritužbi, načelnik Odsjeka usmeno saopštio da menadžment sektora više nije zainteresovan za njegovo angažovanje i da se obrati drugoj organizacionoj jedinici radi daljeg rada.
Prema dokumentaciji koju je razmatrao Zaštitnik, policijskom službeniku tada nije uručeno nikakvo pisano rješenje o preraspoređivanju, privremenom upućivanju ili promjeni radnopravnog statusa.
Usmena naređenja umjesto pisanih odluka
Podnosilac pritužbe tvrdi da je nakon toga uklonjen iz dnevnih rasporeda rada u jedinici u kojoj je formalno bio raspoređen, te da mu do marta 2026. godine nijesu dodjeljivani radni zadaci u toj organizacionoj jedinici.
Uprava policije je u svom izjašnjenju potvrdila da je službenik 7. oktobra 2025. godine telefonski obaviješten da se javi u Odsjek za obezbjeđivanje objekata i diplomatsko-konzularnih predstavništava radi pružanja ispomoći.
Takođe je potvrđeno da je na ispomoć upućen usmenim naređenjem, uz pozivanje na odredbe Zakona o državnim službenicima i namještenicima.
Međutim, tokom postupka nije dostavljen dokaz da je prije takvog upućivanja donijeto formalno rješenje nadležnog organa kojim bi bio regulisan njegov status.
Uprava policije je navela i da je službenik u novembru 2025. godine radio u drugom odsjeku, gdje je zadužio službeno naoružanje i opremu, kao i da je koristio bolovanje zbog privremene spriječenosti za rad.
Nakon povratka sa bolovanja, policajac je, prema sopstvenim navodima, od januara 2026. godine dolazio u organizacionu jedinicu u kojoj je bio raspoređen važećim rješenjem.
Istovremeno, protiv njega je pokrenut postupak za prestanak radnog odnosa zbog navodnog neopravdanog odsustva sa posla u periodu od 1. do 21. januara 2026. godine.
Tek 27. februara 2026. godine doneseno je formalno rješenje kojim je raspoređen u Odsjek za obezbjeđivanje objekata i DKP-a, sa početkom primjene od 5. marta.
Pravna sigurnost ne može počivati na telefonskim pozivima
U svojoj ocjeni, Radović Todorović je naglasila da raspoređivanje policijskih službenika, bilo privremeno ili trajno, mora biti zasnovano na formalnim pisanim aktima.
„Iz navedene zakonske odredbe proizlazi da se raspoređivanje mora zasnivati na formalno donijetom aktu, kako bi se obezbijedila pravna sigurnost i mogućnost pravne zaštite službenika“, navodi se u mišljenju.
Posebno je ukazano da svrha pisanog akta nije samo administrativna procedura, već zaštita prava zaposlenih.
„U situaciji kada službenik prima isključivo usmena naređenja ili telefonska obavještenja o promjeni mjesta rada, značajno se otežava njegovo pravovremeno i djelotvorno korišćenje pravnih sredstava radi preispitivanja zakonitosti takvog postupanja“, ocijenila je Radović Todorović.
Iako je uvažena činjenica da policijska služba zbog svoje prirode često zahtijeva hitno reagovanje i neposrednu komunikaciju, istaknuto je da svaka odluka koja utiče na radnopravni status zaposlenog mora biti formalizovana.
„Kada takvo postupanje proizvodi ili ima za posljedicu promjenu radnog angažmana, mjesta rada ili drugih elemenata radnopravnog statusa službenika, ono mora biti adekvatno formalizovano odgovarajućim aktima propisanim zakonom“, navedeno je u dokumentu.
Povreda prava i preporuka Upravi policije
Radović Todorović je zaključila da je policijski službenik tokom višemjesečnog perioda bio u pravno neuređenom statusu, što je dovelo do pravne neizvjesnosti u pogledu njegovih prava i obaveza iz radnog odnosa.
„U postupanju Uprave policije došlo je do povrede prava podnosioca pritužbe na pravnu sigurnost, djelotvoran pravni lijek i načelo dobre uprave, usljed faktičkog angažovanja i raspoređivanja bez odgovarajućeg pisanog akta nadležnog organa“, ocijenjeno je u mišljenju.
Naglašeno je da se pitanje zakonitosti pojedinačnih akata, kao i postupka za prestanak radnog odnosa koji je vođen protiv službenika, može rješavati isključivo kroz zakonom propisane postupke pred nadležnim organima i sudovima.
Zbog utvrđenih nepravilnosti, Upravi policije upućena je preporuka da ubuduće obezbijedi da se svako raspoređivanje i svaka promjena radnopravnog statusa policijskih službenika vrši na osnovu pisanih i formalnih akata donijetih u skladu sa zakonom.
Uprava policije je obavezna da u roku od 30 dana od prijema preporuke dostavi izvještaj Zaštitniku ljudskih prava i sloboda o mjerama koje je preduzela radi njenog izvršenja.











