Ženska lica ocjenjuju se kao privlačnija od muških, čak i kada ih procjenjuju druge žene, pokazuje novo istraživanje. Međutim, ta razlika postepeno se smanjuje sa godinama i gotovo potpuno nestaje kada ljudi uđu u osmu deceniju života.

Rezultati istraživanja potvrđuju postojanje takozvanog „jaza u privlačnosti među polovima“, pojave koja se ogleda i u vjekovima starim izrazima kojima se žene opisuju kao „ljepši pol“ – od njemačkog das schöne Geschlecht do francuskog le beau sexe, ali i brojnih sličnih izraza širom svijeta.

„Riječ je o izuzetno stabilnom efektu koji se pojavljuje u različitim kulturama. Ženska lica ocjenjuju se kao privlačnija od muških bez obzira na druge faktore“, objašnjava dr Eugen Vasilivicki, istraživač sa Instituta Maks Plank za empirijsku estetiku u Njemačkoj.

Kako ističe, najiznenađujući nalaz bio je da upravo žene daju najviše ocjene drugim ženama, dok muškarce ocjenjuju najnižim ocjenama.

Zašto se evolucija poigrala sa ljudima

Još je Čarls Darvin, britanski prirodnjak i tvorac teorije evolucije, primjećivao da su u životinjskom svijetu mužjaci često ukrašeni raskošnim grivama, jarkim bojama ili upečatljivim perjem.

Smatrao je da je to posljedica seksualne selekcije, odnosno da su najupadljiviji mužjaci imali najviše potomaka.

Kod ljudi je, međutim, vidio izuzetak. Vjerovao je da muškarci međusobno konkurišu za najpoželjnije žene ili da bogatstvo i društveni položaj omogućavaju sličnu prednost. Evolucioni biolozi raspravljaju o toj posebnosti već više od jednog vijeka.

„Naučnici su uglavnom polazili od pretpostavke da su žene ljepši pol i pokušavali da objasne koji bi evolutivni mehanizam mogao da stoji iza toga. Ali samo postojanje te razlike nikada nije bilo sistematski provjereno“, ističe Vasilivicki.

Najobimnija analiza, ali bez konačnog tumačenja

Za potrebe novog istraživanja, on i njegove kolege prikupili su najveću svjetsku bazu podataka o procjenama privlačnosti lica. Analizirali su rezultate iz 52 studije sprovedene u 76 zemalja.
Konačni skup podataka obuhvatio je više od 1,5 miliona ocjena za oko 17.000 lica, koje je procjenjivalo gotovo 30.000 ljudi.

Analiza je pokazala da se prosječno žensko lice ocjenjuje kao privlačnije od približno 60 odsto muških lica. Razlika je bila najizraženija u zapadnim zemljama i djelimično je varirala u zavisnosti od seksualne orijentacije ispitanika, ali je ostala vidljiva među heteroseksualnim, homoseksualnim, biseksualnim i lezbejskim učesnicima istraživanja.

Zanimljivo je da je razlika nestajala kada su muškarci i žene ocjenjivali sopstveni izgled.

Dio objašnjenja leži u razlikama u građi lica. Muškarci u prosjeku imaju izraženije i uglastije crte, dok su ženska lica češće zaobljenija. Rezultati sugerišu da i muškarci i žene uglavnom smatraju zaobljena lica privlačnijim.

Istraživanje ne daje konačan odgovor na pitanje zašto postoji opšta sklonost ka ženskim licima, ali Vasilivicki smatra da kulturološki faktori nisu jedino objašnjenje.

„Kada neki efekat vidimo praktično širom svijeta, teško ga je objasniti isključivo kulturom“, napominje istraživač.

Moguće je da su stotine hiljada godina seksualne selekcije oblikovale karakteristike ženskih lica, ali istraživači upozoravaju da njihovi podaci ne omogućavaju takav zaključak sa sigurnošću. Jedno od mogućih objašnjenja jeste da su zaobljenija lica privlačna zato što podsjećaju na crte lica beba.

Ženska, ali mlada lica

Američka književnica i esejistkinja Suzan Zontag još je 1972. godine u eseju Dvostruki standard starenja tvrdila da društvo vrijednost žena često povezuje sa ljepotom, a ljepotu sa mladošću, dok se isti kriterijumi ne primjenjuju na muškarce.

Nalazi nove studije djelimično idu u prilog toj tezi. Prednost ženskih lica u procjenama privlačnosti postepeno opada od 18. godine života i gotovo potpuno nestaje oko 80. godine.

„Što su lica starija, to je manja razlika u procjeni privlačnosti između muškaraca i žena“, napominje Vasilivicki.

„Muška i ženska lica s godinama postaju sve sličnija. Strukturne razlike se smanjuju, a upravo bi to moglo da objasni zašto se jaz u privlačnosti postepeno topi.“