U završnoj riječi na suđenju pred Višim sudom u Beogradu Stefanović je najprije detaljno obrazložio zahtjev tužilaštva i podsjetio na težinu zločina koji je počinilo dijete, koje ne može krivično da odgovara, jer u vrijeme zločina nije imao 14 godina.

Viši sud je prije izlaganja završnih riječi odlučio da suđenje otvori za javnost tako da mu prisustvuju i predstavnici medija.

Tokom iznošenja završne riječi Stefanović je insistirao da je upravo zato zakon i propisao posebnu odgovornost roditelja koji imaju ne samo zakonsku već i moralnu obavezu da vaspitavaju svoje dijete i da ga usmjeravaju.

Tužilac je ukazao da zapuštenost u vaspitanju kakva se ogleda kod K.K. nije nastala odjednom već da je posledica dugotrajnog propusta roditeljskog nadzora, emocionalnog razvoja djeteta, propusta kontrole njegovog ponašanja i prepoznavanja ozbiljnih upozoravajućih znakova.

Tokom izlaganja završne riječi ukazao je sudu da su Kecmanovići propustili da prepoznaju opasnost, da dječaku ograniče pristup oružju i da vrše adekvatan nadzor nad svojim sinom zbog čega je došlo do katastrofalnih posledica.

Ustvrdio je da su se Kecmanovići svojim sinom bavili površno što vidi kao razlog zbog kojeg nisu pravilno i blagovremeno reagovali na očigledne devijacije u njegovim interesovanjima i ponašanju.

Tužilac Stefanović smatra da za Vladimira i Miljanu Kecmanović nema bilo kakvog opravdanja i olakšavajućih okolnosti i da je zbog njihovih propusta došlo do tako teških posledica po sve oštećene, ali i šire društvo i Republiku Srbiju zbog čega je rekao da bi jedina ispravna, pravedna i zakonika odluka suda bila, da ih osudi na maksimalne kazne.

Istakao je da se svako društvo mjeri načinom na koji štiti svoju djecu i načinom na koji reaguje kada zakaže ta zaštita, zbog čega vjeruje da će sud isključivo na osnovu prava, činjenica i izvedenih dokaza, donijeti odluku koja će potvrditi da postoji odgovornost roditelja za nezapamćen zločin izvršen u osnovnoj školi.

Tužilac se posebno osvrnuo i na odbranu Vladimira Kecmanovića, koji sve vrijeme kategorički negira krivicu za krivična djela za koja se tereti, njegov odnos prema oštećenima i odsustvo bilo kakvog kajanja zbog brojnih propusta u vaspitanju sina i bezbjednom čuvanju oružja, kao i ljudskog preispitivanja sopstvenih djela.

Zbog toga smatra da za njega ne postoji nijedna olakšavajuća okolnost prilikom izricanja kazne, dok su, kako je rekao, otežavajuće okolnosti ostvarene u punom kapacitetu.

Isti stav Stefanović je zauzeo i kada je u pitanju dječakova majka Miljana Kecmanović, za koju takođe smatra da nema olakšavajućih, već samo otežavajućih okolnosti. Podsjetio je da je ona otpočetka kategorički negirala svoju krivicu i da je držanjem, komentarima i neprimjerenim dobacivanjima u toku suđenja pokazala u kojoj mjeri nije svjesna sopstvene odgovornosti i u kojoj mjeri je spremna da zanemari tuđu bol i patnju.

Nakon detaljnog izlaganja završne riječi glavni javni tužilac VJT u Beogradu je za Vladimira Kecmanovića predložio maksimalne kazne od 12 godina zatvora zbog krivičnog djela teško djelo protiv opšte sigurnosti i tri godine zatvora za krivično djelo zapuštanje i zlostavljanje maljoletnog lica, odnosno jedinstvenu kaznu od 14 godina i 11 mjeseci zatvora.

Za Miljanu Kecmanović predložio je kaznu od tri godine zatvora zbog krivičnog djela Zapuštanje i zlostavljanje maloljetnog lica. Pored toga, zatražio je i da sud Kecmanoviću produži pritvor jer bi na slobodi mogao da ponovi krivično djelo i jer bi to uznemirilo javnost. Takođe je tražio i da mu se odlukom suda oduzme svo vatreno oružje koje posjeduje.

Za Miljanu Kecmanović tužilac Stefanović je predložio produženje mjere zabrane prilaženja, sastajanja ili komuniciranja sa sinom koji je počinio masovno ubistvo, jer okolnosti zbog kojih joj je ova mjera određena i produžavana nisu izgubile na značaju. Prethodno se sudu obratila i postupajuća tužiteljka Sanja Đurić.

U nastavku suđenja završne riječi izložiće najpre punomoćnici oštećenih, oštećeni, zatim branioci optuženih i optuženi. Nakon toga sud će odrediti datum za izricanje druge prvostepene presude, pošto je prvu djelimično ukinuo Apelacioni sud i naložio da se suđenje ponovi.