Gostujući u emisiji Prvog programa Radio Beograda „U središtu pažnje“, kardiohirurg Instituta za kardiovaskularne bolesti „Dedinje“ dr Saša Borović, jedan od članova tima koji je učestvovao u ovoj operaciji, iznio je detalje o stanju dječaka, toku operacije i izazovima sa kojima se njihov zdravstveni sistem suočava.

Operacija je izvedena u petak, 5. juna, a deset dana poslije zahvata, informacije o zdravstvenom stanju mladog pacijenta su izuzetno ohrabrujuće.

„Mogu da kažem da je dječak sjajno. Da je odvojen od aparata za vještačko disanje. To je praktično bio posljednji korak u njegovom oporavku. Svi vitalni organski sistemi funkcionišu kako treba. Vještačko srce funkcioniše odlično. On se dobro osjeća. Navija za fudbalsku reprezentaciju Bosne i Hercegovine. Vrlo je srećan, vrlo je zadovoljan. Njegova mama je tu pored njega i više nema tolikog straha kako je bilo“, istakao je dr Borović.

Treći slučaj u svijetu zbog specifične veličine tijela pacijenta

Objašnjavajući samu proceduru, dr Borović je napravio razliku između transplantacije i ugradnje mehaničkog srca, naglasivši da se u ovom slučaju kompletno prirodno srce zamjenjuje vještačkim unutar grudnog koša.

„Ugradnja vještačkog srca podrazumijeva isijecanje ili, kako mi kažemo, eksplantaciju, odnosno kardiektomiju ili vađenje prirodnog srca i na njegovo mjesto, unutar grudnog koša, ugrađujemo vještačko srce. Ono, kao i prirodno srce, ima dvije komore, lijevu i desnu, i ima jedan sistem koji pokreće te komore da ispumpavaju krv“, objašnjava kardiohirurg.

Razlog zbog kojeg je ovaj zahvat tek treći ovakav slučaj u svijetu leži u specifičnoj anatomiji i konstituciji pedijatrijskih pacijenata. Dok je kod odraslih ugrađeno blizu 3.000 vještačkih srca, u pedijatrijskoj populaciji to je učinjeno svega oko 70 puta, a kod djece ovoliko male tjelesne površine – samo dva puta prije ovoga, i to u Sjedinjenim Američkim Državama.

„U ovom slučaju imamo malog pacijenta čija tjelesna težina je 40 kilograma, čija tjelesna površina je 1,25 metara kvadratnih, što je zaista jedno malo tijelo. Ispod postoje još samo dva djeteta u Americi koja su dobila vještačko srce, sa 1,1 i 1,2 metra kvadratna“, precizirao je dr Borović.

Dramatični trenuci prije operacije i regionalna saradnja

Dječak je u Beograd stigao preko saradnje Instituta za majku i dete sa pedijatrijskim bolnicama iz Federacije Bosne i Hercegovine. Riječ je o djetetu koje dolazi iz porodice sa velikim genetskim opterećenjem, u kojoj je ujak već prošao kroz transplantaciju srca u Njemačkoj zbog srčane slabosti.

Po dolasku u Beograd, stanje dječaka se naglo pogoršalo, što je zahtijevalo hitno priključenje na EKMO aparat, koji privremeno zamjenjuje rad i srca i pluća.

„U takvoj najkritičnijoj situaciji imali smo ovaj izazov šta uraditi sa djetetom. Nažalost, u Srbiji se ne radi transplantacija srca kod djece. I inače, program transplantacije nije baš u punom kapacitetu u Srbiji. I da bismo spasili dijete, da bismo ga sačuvali, da bi ostalo živo, ja sam predložio profesoru Vukomanoviću, koji me je pozvao, da mu ugradimo vještačko srce“, prisjetio se dr Borović hronologije događaja.

Život sa rancem od šest kilograma: Čeka se transplantacija u Njemačkoj

U naredne dvije nedjelje dječaka očekuje fizikalna terapija i postepeno aktiviranje, nakon čega neće morati da bude vezan za bolnički krevet.

„Dobiće jedan uređaj koji pokreće to vještačko srce, koje ima nekih šest kilograma i može da se nosi u rancu. Tako da dijete neće biti vezano za bolnicu. Moći će tako i da bude otpušteno kući, da ode kući. Ali to nije definitivno rješenje. Dakle, definitivno rješenje je transplantacija srca.“

Doktor je dodao da je već u kontaktu sa jednom od vodećih bolnica u Njemačkoj koja obavlja transplantacije kod djece sa vještačkim srcem, te da se preko institucija u Federaciji BiH traži način da se operacija tamo i realizuje.

Uređaj dječaku pruža dragocjeno vrijeme, biohemijski procesi na ovoj vrsti potpore pacijenti mogu da provedu mjesece, pa i godine.

„Mi smo djetetu kupili kartu, mogućnost, otvorili smo prozor za definitivno liječenje“, naglašava Borović.

Od „anegdotalnog uspjeha“ do sistemskog rješenja

Iako je riječ o vanserijskom rezultatu, dr Borović upozorava da uspješna pojedinačna operacija ne znači da imaju razvijen sistem, te da je pred Srbijom ogroman put kako bi se napravio stabilan algoritam zbrinjavanja ovakvih pacijenata:

„Ovo je veliki uspjeh, da se razumijemo. Malo je bolnica u svijetu specijalizovanih koje imaju kardiohirurgiju za djecu i koje imaju program mehaničke cirkulatorne potpore koje se usude da rade ovo… Ali to je anegdotalna stvar. Mi smo u ovom trenutku pokazali da to umijemo da uradimo. Od tog anegdotalnog do sistemskog rješenja je ogroman put. U ovom trenutku ne postoji sistem koji prepoznaje tu djecu kojoj je potrebna takva vrsta pomoći, da li iz Srbije ili iz regiona“.

On je naveo da je direktor Instituta za majku i dete, profesor dr Vladislav Vukomanović, pokrenuo inicijativu prema Ministarstvu zdravlja, koje pokazuje dobru volju da se uspostavi sistem za djecu, što dr Boroviću prethodno nije pošlo za rukom u domenu odraslih pacijenata.

„Pokušaću sa profesorom Vukomanovićem, koji ima više razumijevanja za takvu vrstu aktivnosti, da djeci ponudimo, ne samo u Srbiji nego u regionu – jer pazite, zašto Beograd ne bi bio etabliran kao regionalni centar za takvu vrstu medicine koja je medicina kvaternog nivoa? Maksimalno sam tu da pomognem i svojim znanjem i iskustvom“, rekao je.

Ljekar podvlači da za ovakve uspjehe tehnička opremljenost i najsavremeniji aparati ne znače ništa ukoliko nema organizacije i obučenih kadrova, navodeći primjer iz svog profesionalnog iskustva iz Kine, gdje je viđao najmoderniju američku opremu kako stoji pokrivena čaršafima jer nije postojao sistem koji bi je stavio u funkciju.

Statistika donatorstva: U Srbiji tri donora na milion stanovnika

Govoreći o gorućem problemu transplantacije i donatorstva organa, dr Saša Borović je iznio poražavajuće statističke podatke koji Srbiju – sa tri donora na milion stanovnika, stavljaju na samo dno evropske ljestvice.

„Donacija organa, doniranje organa je civilizacijska tekovina i manifestacija razvijenosti, empatije i razvijenosti društva. Na tome se radi, na povjerenju se radi, na organizaciji se radi, na sistemu se radi. Ništa to ne ide preko noći. Jedna emisija, dva, tri bilborda, ništa ne znače. Na tome treba mnogo da se radi i da to bude zaista nacionalni prioritet“, poručuje Borović, uz napomenu da kreiranje ambijenta i organizacije nije zadatak ljekara, već državnih institucija.

Priznanje iz svijeta: Podvig kakav se ne radi u okruženju

Vijest o uspjehu srpskih ljekara brzo je odjeknula u međunarodnoj stručnoj javnosti.

Kompanija koja proizvodi jedino vještačko srce na svijetu sa sertifikatom američke FDA odmah je uputila čestitke beogradskom timu.

„Kolege iz okruženja su pozitivno zadivljene, zaprepašćene kako se to desilo ovdje, jer to su oni očekivali. Pazite, ovo se ne radi ni u Hrvatskoj, ni u Sloveniji, ni u Makedoniji, ni u Rumuniji, ni u Bugarskoj. Mislim da ni u Grčkoj ovo što smo mi uradili ovdje. Znači, to je zaista respektabilna stvar“, naglasio je Borović, izrazivši nadu da će država prepoznati šansu da Beograd postane sigurna kuća za najteže srčane bolesnike iz cijelog regiona.