Iako notari sami kažu da podliježu trostrukoj kontroli, i u civilnom sektoru smatraju da bi pažnja državnih organa, kada je riječ o notarima, trebalo da bude značajno veća.

Desetine hiljada predmeta i jako veliki prihodi notara ostaju često ispod radara. Podaci Centra za istraživačko novinarstvo pokazuju da je za godinu Ministarstvo pravde kontrolisalo samo 1% notarskih zapisa, iako strategija upozorava da je neophodan sveobuhvatan nadzor kako bi se smanjili rizici od različitih nezakonitosti, pa i pranja novca.

Ni Agencija za sprečavanje korupcije nije kontrolisala notare, ali i, kako je kazala direktorica te institucije Kristina Braletić, biće uvršteni u naredni plan provjera.

„Smatram da je uključivanje notara u ove provjere od posebnog značaja, imajući u vidu prirodu i rizike djelatnosti koju oni obavljaju. Notari vrše poslove od javnog interesa i svakodnevno učestvuju u pravnim poslovima koji se odnose na raspolaganje imovinom, zbog čega je neophodno osigurati visok stepen transparentnosti i odgovornosti“, kazala je Braletić.

Da bi posebno trebalo obratiti pažnju na predmete, odnosno notarske zapise izuzetno velike vrijednosti, ocjenjuje izvršna direktorica Akcije za socijalnu pravdu, Ines Mrdović.

„Podatak koji smo mogli pročitati prije neki dan, da je tokom 2024. godine od strane notara u zemlji zaključeno ugovora o prometu nekretnina vrijednih preko milijardu i po eura, dovoljno pokazuje o kakvim se zapravo poslovima i funkcijama radi. Samim tim, kontrola u odnosu na naročito te vrijedne ugovore svakako mora da bude na zavidnom nivou, a ne da to prolazi, uslovno rečeno, kroz iglene uši“ naglašava Mrdović.

Ne slažu se u Notarskoj komori da kontrola te važne pravosudne karike gotovo izostaje.

„Prije dvije godine propisano je da su notari javni funkcioneri i da su obavezni da prijavljuju svoje prihode i imovinu, što notari i čine. U stvari, to se radi već 5-6 godina, kada je u Zakonu o notarima propisana takva obaveza“, kazao je predsjednik komore, Darko Ćurić.

Ćurić naglašava da notari podliježu trostrukoj kontroli – od strane Ministarstva pravde, Notarske komore i Poreske uprave, te da nije bilo nužno uvođenje kontrole od strane Agencije za sprječavanje korupcije.

„Nije trebalo da notari uđu u taj zakon jer oni nisu korisnici budžetskih sredstava. Međutim, pošto je zakon donesen, mi nemamo tu više šta da se protivimo, nego jednostavno postupamo po tom zakonu. Redovno notari prijavljuju svoje prihode i imovinu, a na Agenciji za sprječavanje korupcije je da to kontroliše“ navodi Ćurić.

„Kontrola tačnosti i potpunosti dostavljenih podataka predstavlja veoma važan mehanizam za jačanje integriteta notarske profesije, prevenciju eventualnih zloupotreba i dodatno jačanje povjerenja javnosti u institucije i nosioce javnih ovlašćenja“, ističe Braletić.

Da bi državni organi trebalo da sprovode potpuniju kontrolu, podcrtava i Ines Mrdović.

„Pozornost državnih organa bi morala da bude u odnosu na notarsku djelatnost značajno veća“, napominje Mrdović.

U izvještajima Evropske komisije posljednjih godina se, između ostalog, napominje da nije bilo značajnijih rezultata u obezbjeđivanju odgovornosti nezavisnih pravnih profesija u koju, pored notara, spadaju i vještaci, sudski tumači i advokati.