Srbija je od starta utišala bučnu halu i doktorski odigrala u odbrani, držeći domaćina do finiša poluvremena na samo 25 poena. Mijović je čestim izmjenama držao visok intenzitet u odbrani, pa je domaćin u nekoliko navrata ostao bez šuta za 24 sekunde, ili šutirao iz nepovoljne pozicije. Iz takve odbrane srpski tim je u kontranapadima upisao 15 poena.
Sa druge strane, čak osam ofanzivnih skokova dodatno su doprinosili samopouzdanju našeg tima.
Takvom igrom Srbija je na poluvremenu stekla osam poena prednosti – 40:32.
Tokom treće četvrtine naš tim je imao i dvocifrenu prednost, ali je kao i dan ranije protiv Litvanije dozvolio rivalu da se potpuno vrati i preokrene ritam utakmice u svoju korist.
Turska je na prelazu iz treće u četvrtu četvrtinu napravila seriju 14:0 i stekla respektabilnih pet poena prednosti (60:55).
Srbiju je sa dve vezane trojke pokrenuo Matija Lukić. Bila je to serija 12:0 kojom se momentum utakmice vratio u ruke našeg tima.
Pored standardnog Kusturice, u tim trenucima se javio Ognjen Simjanovski i sa nekoliko poena i asistencija doprineo da se odbije pokušaj Turaka da se vrate u meč.
U uzbudljivoj završnici, u kojoj je Kutlaj (sin Ibrahima Kutlaja) postigao dvije vezane trojke, naš tim je bio hladnokrvan sa linije bacanja i na kraju odneo veliku pobedu.
Nikola Kusturica je sa 25 poena bio najefikasniji u srpskom timu. Imao je i pet skokova.
Matija Lukić je postigao 20 poena, a Ognjen Simjanovski 10.
Srbiju u finalu čeka selekcija SAD – tima koji nikada ni na jednom meču u uzvrastu do 17 godina nije pretrpio poraz. Od 2012. godine, kada je formirana juniorska reprezentacija bilježila je sve pobjede i to dvocifrenim rezultatima.











