Rakočević je u sportu pisao istoriju – bio je član generacije Košarkaškog kluba “Budućnost” koja je ostvarila san mnogih i izborila plasman u Prvu jugoslovensku ligu. Tukao se pod obručima sa Jelovcem i Žižićem, zatvarao reket tako da protivnici i ne pomisle da uđu pod koš. Jak kao stijena, bio je prva linija odbrane.
Narandžasta lopta odvela ga je u Francusku i Kipar, ali slikarska četkica i tamo mu je bila dio obaveznog prtljaga. Francuzi su tada pisali o divnom spoju košarke i umjetnosti, njegove slike krasile su umjetničke stranice tamošnjih novina.
U Crnoj Gori prilično uspješno se bavio trenerskim poslom, ali je umjetnost odnijela pobjedu.
Slike su privlačile pažnju, ali skulptura oca bila je vatra koja je tinjala u srcu i koja se odjednom pretvorila u požar. Pod njegovim prstima “oživjeli” su Uroš Tošković, mitropolit Amfilohije, Ljubo Čupić, Vito Nikolić, Petar Lubarda, Borislav Pekić, Svetlana-Kana Radević, Dado Đurić, Veljko Mandić … I njegova braća po košarci Ranko Žeravica i Dražen Praja Dalipagić…
Emisiju možete pogledati u nastavku.
