Kako su naveli, podnosilac ustavnih žalbi tvrdio je da je u vrijeme podnošenja zahtjeva ispunjavao zakonske uslove za izdavanje građevinskih dozvola, ali da su njegovi zahtjevi odbijeni primjenom propisa donesenih nakon njihovog podnošenja.

Smatrao je da mu je na taj način povrijeđeno pravo na pravično suđenje i pravo na mirno uživanje imovine.

“Ustavni sud nije prihvatio ove navode. Potvrdio je stav redovnih sudova da samim podnošenjem zahtjeva za izdavanje građevinske dozvole ne nastaje stečeno pravo na izdavanje dozvole, niti obaveza države da je izda”, navodi se u saopštenju.

Ustavni sud je, kako navode, ukazao da su zabrane gradnje uvedene radi zaštite prirodnog i kulturno-istorijskog područja Kotora, koje je od 1979. godine upisano na Listu svjetske baštine UNESCO-a, te da zaštita tog područja predstavlja legitiman javni interes.

“Zbog toga primjena propisa koji su važili u trenutku odlučivanja o zahtjevu za izdavanje građevinske dozvole nije bila suprotna Ustavu niti Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima. Podnosilac ustavnih žalbi ukazivao je i na navodnu retroaktivnu primjenu propisa”, dodaje se u saopštenju.

Ustavni sud je, međutim, ocijenio da se u konkretnom slučaju ne radi o retroaktivnoj primjeni, već o izvršavanju međunarodnih obaveza koje je Crna Gora preuzela ratifikacijom Konvencije o zaštiti svjetske kulturne i prirodne baštine.

“Obaveza zaštite kulturne baštine ustanovljena je Konvencijom o zaštiti svjetske kulturne i prirodne baštine, koja ima primat u primjeni. Odluke na osnovu kojih nije izdata građevinska dozvola predstavljaju ispunjenje obaveza Crne Gore u odnosu na tu Konvenciju, pa se ne može govoriti o retroaktivnoj primjeni“, navodi se u odluci Ustavnog suda.

Ustavni sud je prihvatio ocjenu redovnih sudova da bi drugačije tumačenje značilo davanje prednosti interesima pojedinačnih investitora u odnosu na javni interes zaštite područja koje uživa međunarodnu zaštitu UNESCO-a.

“Ustavni sud je podsjetio da se Kotor od 1979. godine nalazi na Listi svjetske baštine UNESCO-a, kao i da je Crna Gora prethodnih godina upozoravana na opasnost da zbog nekontrolisane urbanizacije i devastacije kulturnog pejzaža ovo područje izgubi taj status”, istakli su.

U odlukama se, između ostalog, navodi da očuvanje Kotora mora biti javni interes,

“Prema instrukcijama UNESCO-a bilo je nužno donijeti odluke kojima će se onemogućiti dalja devastacija prirodnog i kulturnog dobra neplanskom i pretjeranom gradnjom. Očuvanje Kotora nesumnjivo jeste i mora biti javni interes“, navodi se u odluci.

Ustavni sud je zaključio da je miješanje u pravo podnosioca na mirno uživanje imovine bilo usmjereno ostvarivanju zakonitog cilja u javnom interesu, te da podnosilac podnošenjem zahtjeva za izdavanje građevinske dozvole nije stekao pravo koje bi uživalo ustavnu zaštitu kao stečeno pravo.