Kako su saopštili iz Kulturnog centra Bar, predstava je rađena po tekstu Dušana Kovačevića, u režiji i adaptaciji Jagoša Markovića, kao uspješna koprodukcija Narodnog pozorišta u Beogradu i Narodnog pozorišta Republike Srpske iz Banje Luke. Uigrani ansambl predstave koja istovremeno nasmijava, uznemirava i podstiče na razmišljanje o porodici, identitetu, podjelama u društvu i nasilju, publika je ispratila dugotrajnim aplauzom.
Više od tri decenije nakon prvog izvođenja u Zvezdara teatru, u režiji Dušana Kovačevića i sa kultnom glumačkom postavom, ovaj komad nije izgubio na aktuelnosti. Priča o porodici kao mjestu u kojem se oblikuju identitet, vrijednosti, ali i destrukcija, danas djeluje jednako snažno kao i početkom devedesetih.
Glumac Željko Erkić je izrazio uvjerenje da su na scenu u Bar donijeli dobru predstavu, naglašavajući da jeuniverzalnost Kovačevićevih tekstova razlog njihove trajne aktuelnosti.
„Duško Kovačević je naš klasik iako je i danas živ i stvara. Njegove priče imaju dubinu, dosežu neke paralele sa životom ljudi i korespondiraju sa vremenom i sadašnjim i budućim i nekim prošlim. U središtu priče su ljudi i porodica, a to su teme koje uvijek ostaju aktuelne. Jagoš Marković je taj svijet vješto pomjerio iz realizma u jednu blagu iščašenost, ali upravo zbog toga predstava još snažnije komunicira sa publikom. Evo, imali ste priliku da sve najprije vidite kao urnebesno i glasno, da biste na kraju zavirili u dušu junaka priče, vidjeli njihov unutrašnji problem, što svi doživljavamo kao veoma blisko jer imamo u svojim životima i tugu i sreću i neke urnebesne momente“, kazao je Erkić prisjetivši se procesa nastajanja predstave kao posebnog od samog početka.
„Jagoš je bio mag režije. Od prve probe nije bilo formalnosti, odmah smo ulazili u igru i stvaranje. Iz ove predstave rodila su se nova prijateljstva i nove saradnje, pa smo kasnije zajedno radili i druge predstave. To dovoljno govori o atmosferi koju je stvarao.“
Koprodukcije su, prema riječima Erkića, prirodan način rada u pozorištu, a saradnja među teatrima u regionu donosi novu energiju i bogatstvo iskustava, što publikaprepoznaje. Istakao je da za Bar nije vezan samo profesionalno, već i privatno, te da dobro poznaje ovdašnji mentalitet. Publika je, prema njegovim riječima, „reagovala baš kako treba“.
Slično mišljenje dijeli njegova koleginica Nela Mihailović koja nije krila zadovoljstvo što je predstava igrana pod vedrim nebom.
„Najvažniji utisak nosim upravo iz gledališta. Veoma je uzbudljivo kada osjetite da publika diše sa vama, da se smije u pravim trenucima, a još uzbudljivije je kad se čuje tišina iz publike, koja je važna i koju, očigledno, zaslužimo i uhvatimo. Barska publika je večeras božanstveno reagovala“, kazala je Mihailović dodajući da je otvorena scena poseban izazov. Uprkos borbi sa prirodom i strahuda li glasovi mogu „dobaciti“ do balkona Ljetnje scene, vjeruje da su svi uživali.
Osvrnula se i na svoju zahtjevnu ulogu Julke, koju igra uz pomoć štaka, ističući da je i upravo Jagoš Marković osmislio način njenog scenskog kretanja.
„Sjećam se kako mi je u bifeu Narodnog pozorišta pokazivao kako bi Julka trebalo da hoda. Trčao je kroz prostor i demonstrirao pokrete. Pošto sam se bavila sportom, znao je da mogu fizički da odgovorim tim zahtjevima. Zajedno smo istraživali mogućnosti igre sa štakama i shvatila sam da mi one daju još više izražajnih mogućnosti nego da ih nemam.“
Posebno emotivno govorila je o izboru Aleksandra Vučkovića za ulogu Koste, koji u predstavi igra njenog supruga, iako je od nje mlađi dvadeset pet godina.
„Kada mi je Jagoš rekao da razmišlja o Vučku za Kostu, prvo sam pomislila da je razlika u godinama prevelika. Međutim, insistirao je da probamo. Posle prve probe oduševljeno je uzviknuo: ’Rekao sam ti, talenat nema godine!’ I bio je potpuno u pravu. U pozorištu je sve moguće. Dok igram sa Vučkovićem, nemam osjećaj da je mlađi od mene. On nosi energiju kakvu je Jagoš tražio od svojih glumaca i upravo zbog toga bio je idealan za ovu predstavu”, kazala je Mihajlović zaključivši da je Jagoš Marković posjedovao rijedak dar da stvara čaroliju, ne samo na sceni, već i među ljudima. Podsjetila je da je „Urnebesna tragedija“ bila njegova pretposljednja predstava, nakon koje je u Tivtu režirao “Ćelavu pjevačicu”, za koju smatra da predstavlja vrhunac njegovog umjetničkog stvaralaštva.
„Njegovim odlaskom ostali su uskraćeni i pozorište, i glumci, i publika. Mislim da smo izgubili jednog od najvećih pozorišnih stvaralaca“, istakla je Nela Mihajlović.
U predstavi, osim Nele Mihajlović (Julka) i Željka Erkića(Milan), igraju Nikolina Friganović (Ruža), Petar Vasiljević(Neven), Aleksandar Vučković (Kosta) Sandra Bugarski(Rajna), Gojko Baletić (Vasilije), Ljubiša Savanović(doktor) i Marija Nedeljkov (milicionerka).
