Piše: Rajka Raičević

Ako pitate građane, nevladine organizacije, političke partije, ali i pojedine međunarodne instance, Milo Đukanović je, dok je bio predsjednik Crne Gore i premijer, dovođen u vezu sa ogromnim brojem afera u kojima je bio glavni akter ili su se odnosile na njegovu vlast. Kada o tome odlučuju sudovi i tužilaštva u Crnoj Gori, Milo Đukanović nije kriv ni za šta, jednostavno je najneviniji političar na ovim prostorima.

Dugo se čekalo da crnogorski sudovi procijene da li je vrijeme da se pozabave slučajevima Mila Đukanovića. Izgleda da je to vrijeme ipak isteklo. Ne samo zbog zastare.

Poslije tolikog protoka vremena, crnogorski sudovi ocjenjuju da nijesu sprovedene sve proceduralne radnje. Na to ih podsjeća i advokatski tim Mila Đukanovića, koji predvodi njegova sestra Ana Đukanović, jedna od najpoznatijih crnogorskih advokatica. Njeno ime vezuje se i za slučaj „Telekom“, koji je, gle čuda, zastario. Ali, hajde sada još malo o satovima. Tačnije, o sudovima.

Danas svjedočimo odluci Upravnog suda, koji je poništio odluku Agencije za sprečavanje korupcije (ASK) s kraja prošle godine da je Đukanović u svojim izvještajima o prihodima i imovini dostavljao netačne i nepotpune podatke jer nije prijavio najmanje sedam ručnih satova čija je ukupna vrijednost procijenjena na do 225.000 eura.

„Sud je ukazao da dispozitiv osporene odluke nije dovoljno određen, jer nije precizirano na koje se konkretne izvještaje o prihodima i imovini, niti na koji vremenski period, odnosi utvrđena povreda Zakona. Imajući u vidu da je javni funkcioner bio obavezan da izvještaje podnosi tokom vršenja funkcije, kao i dvije godine nakon njenog prestanka, te da je tužilac funkciju predsjednika Crne Gore obavljao u dva mandata, Sud je ocijenio da je bilo neophodno jasno označiti na koje se izvještaje i na koji period se odnosi utvrđena povreda“, stoji u presudi Upravnog suda.

Nije prijavio ni oružje, pa koga briga za satove?

Eto tako, nije kriv Đukanović što nije prijavio satove. Uostalom, nije prijavio ni oružje. Krivi su oni koji na to upozoravaju.

Samo da podsjetimo da javnost i dalje ne zna šta je sve bivši premijer i predsjednik Crne Gore Milo Đukanović dobio u periodu od 1991. do 2023. godine, dok je obavljao najznačajnije državne funkcije. Vjerovatno to nikada javnost neće ni saznati, ali bi samo par detalja valjalo istražiti kada bi nadležni državni organi to zaista i htjeli.

Milo Đukanović i dalje nije objasnio porijeklo poklonjenih satova čija je vrijednost, prema navodima koji su se pojavili u javnosti, procjenjivana na oko pet miliona eura, iako se to od njega traži još od 9. aprila 2019. godine.

Sud još nije do kraja rasvijetlio ni slučaj revolving kartice koju je, u vrijeme dok su bili prijatelji, dobio od Duška Kneževića i njegove Atlas banke. Dug Mila Đukanovića od 16.741,24 eura, prema ranijim navodima, izmirio je njegov sin Blažo. Sa te kartice trošeni su veliki iznosi, dopunjavana je 11 puta, a pojedinih dana potrošeno je i po 20.000 eura. Plaćano je u Singapuru, Rimu, Parizu…

Tom revolving karticom Đukanović je kupovao i satove. Znatno manje vrijednosti od onih koje je, prema sopstvenim tvrdnjama, dobijao na poklon. Od koga ih je dobio, javnost ni danas nema odgovor.

Nije problem što neko nije osuđen. U pravnoj državi niko ne smije biti proglašen krivim bez presude. Problem je što u Crnoj Gori previše slučajeva koji se odnose na najmoćnije ljude nikada ne stigne do tačke u kojoj bi sud mogao da kaže jesu li krivi ili nijesu.