„Hipotetički posmatramo slučaj u kojem bi Milo Đukanović bio visoki državni funkcioner (npr. predsjednik vlade ili predsjednik države) u SAD ili Italiji i suočen sa identičnim dokazima“, tvrdi Medojević.

Kako objašnjava, analiza je zasnovana na važećim zakonima, pravilima o odmjeravanju kazne i sudskoj praksi u obje zemlje (stanje 2026. godine).

Ostatak analize prenosimo u cjelosti:

1. Sjedinjene Američke Države

Pravni osnov
Ako bi bio federalni javni funkcioner, primarni pravni osnov bio bi 18 U.S.C. § 201(b) – Bribery of Public Officials.

Ovaj član pokriva primanje mita od strane javnog funkcionera u zamjenu za uticaj na službenu radnju (npr. odluku o privatizaciji, tenderu ili davanju pogodnosti stranoj kompaniji).

Mogući dodatni članovi:

Honest services fraud (18 U.S.C. § 1346)
Wire fraud (ako su komunikacije išle preko američkih servera ili međudržavno)
Money laundering (ako bi se novac prikrivao ili prao)
Moguće i 18 U.S.C. § 666 za određene programe povezane sa federalnim sredstvima.

Maksimalne zakonske kazne

Do 15 godina zatvora po tački § 201(b).
Novčana kazna: do 250.000 USD ili tri puta veći iznos mita (šta god je veće).
Kod mita od 7–9 miliona dolara, novčana kazna bi mogla iznositi približno 20–27 miliona dolara.
Oduzimanje imovine (forfeiture) – sve što je stečeno korupcijom ili odgovarajuća protivvrijednost.
Trajna ili privremena zabrana obavljanja javne funkcije (disqualification from holding federal office).
Sentencing Guidelines (US Sentencing Commission)

Prosječna kazna za sve slučajeve podmićivanja je oko 21 mjesec, ali to uključuje i manje slučajeve.

U ozbiljnim predmetima sa velikim iznosima, visokim funkcionerima i zloupotrebom položaja primjenjuju se značajna povećanja kazne (enhancements):

visina mita i ostvarena korist,
visok izabrani ili imenovani funkcioner,
zloupotreba položaja povjerenja,
višestruka krivična djela ili organizovana šema,
uloga vođe ili organizatora.

U slučaju poput ovog (milioni dolara, privatizacija velike državne kompanije i visoki državni položaj), raspon kazne bi vjerovatno bio u okviru 10–20 i više godina zatvora.

Realistična procjena kazne u ovom hipotetičkom slučaju

Na osnovu dokaza iz američkog sporazuma (detaljan opis šeme lažnih ugovora i plaćanja radi uticaja na odluke vlade), federalni tužioci bi vjerovatno tražili strogu kaznu.

Realističan raspon: 10–15 godina zatvora (vjerovatno 12–14 godina).

Najbolja analogija je slučaj bivšeg guvernera Ilinoisa Roda Blagojeviča (2011), koji je osuđen na 14 godina zatvora zbog korupcije i iznude povezane sa službenim odlukama (prodaja senatorskog mjesta, iznuda od bolnice i hipodroma radi donošenja odluka).

To je sličan kontekst – visoki izabrani funkcioner koji koristi položaj za ličnu korist u zamjenu za službene pogodnosti.

U ovom slučaju dodatni otežavajući faktori bili bi:

međunarodni element i veliki iznos,
uticaj na privatizaciju strateške državne imovine,
sofisticirana šema (lažni ugovori i posrednici).
Federalni sudovi u predmetima visoke korupcije često izriču stroge kazne kako bi poslali jasnu poruku o odgovornosti javnih funkcionera.

2. Italija

Pravni osnov

Glavni pravni osnov bio bi član 319 Krivičnog zakonika Italije (Codice Penale) – Corruzione per un atto contrario ai doveri d’ufficio (korupcija za radnju protivnu službenim dužnostima).

Kazna: od 6 do 10 godina zatvora.

Ako bi se djelo kvalifikovalo kao korupcija za vršenje funkcije (član 318), kazna bi bila blaža, ali bi se, s obzirom na uticaj na privatizaciju i moguće kršenje službenih dužnosti, vjerovatnije primijenio član 319.

Mogući dodatni elementi:

udruživanje radi izvršenja krivičnog djela,
pranje novca,
zloupotreba položaja.
Dodatne kazne
Visoke novčane kazne.
Oduzimanje koristi stečene korupcijom ili odgovarajuće imovine.
Interdizione dai pubblici uffici – zabrana obavljanja javnih funkcija (često trajna ili dugotrajna nakon osuđujuće presude za korupciju).
Zabrana sklapanja ugovora sa javnom upravom.
Realistična procjena kazne u ovom hipotetičkom slučaju
Na osnovu dokaza (milioni eura mita radi uticaja na privatizaciju velike telekomunikacione kompanije), sud bi vjerovatno izrekao kaznu od 5 do 9 godina zatvora.

Analogni primjer je bivši predsjednik Lombardije, koji je u slučaju korupcije povezane sa javnim sredstvima i pogodnostima za privatne bolnice osuđen na višegodišnju zatvorsku kaznu.

U slučaju poput Telekoma Crne Gore (veći iznos, strateška privatizacija i visok državni položaj), kazna bi vjerovatno bila u gornjoj polovini raspona.

Italijanski sudovi u ozbiljnim slučajevima visoke korupcije izriču stroge kazne, iako se one na žalbama ponekad smanjuju.

U SAD bi kazna bila značajno stroža – duža zatvorska kazna, visoke novčane kazne, trajna zabrana javne funkcije i oduzimanje imovine.

U Italiji bi kazna bila nešto blaža, ali i dalje ozbiljna – višegodišnji zatvor, zabrana obavljanja javnih funkcija i oduzimanje imovine.

Važne napomene

Ishod bi zavisio od tačne pravne kvalifikacije djela, snage dokaza, uloge optuženog i eventualnih otežavajućih ili olakšavajućih okolnosti.
U obje zemlje bi tužilaštvo veoma agresivno postupalo u slučaju visokog funkcionera i višemilionskog mita povezanog sa privatizacijom.
Američki dokazi iz 2011. godine predstavljali bi veoma snažan dokazni materijal u oba sistema.

U oslobođenoj Crnoj Gori, Đukanović nije dobio ni poziv za saslušanje u svojstvu svjedoka! Neznanje ili korupcija?