Od autorskih pjesama „O tebi ovisan“, „Ljubavi promijenit ćemo ime“, „Nismo znali bolje“, “Tišina”, preko bezvremenskih hitova Džima Krosija, Frenka Sinatre, Stivija Vondera, Erika Kleptona, Džejmsa Brauna, Driftersa, do Olivera Dragojevića, Masima Savića, grupe Denis & Denis, italijanskih kancona „Volare“ i „Lasciate mi cantare“, Tolja je predstavio presjek svog bogatog izvođačkog opusa građenog tokom dvodecenijske karijere, od popa, džeza i swinga do soula, bluza i evergrina. Koncert je završen uz „I Feel Good“ i na bis izvedenu Sinatrinu antologijsku „My Way“.
Publika ih je nagradila dugotrajnim aplauzima, izrazivši na taj način oduševljenje raskošnim Toljinim vokalom, besprekornom instrumentalnom pratnjom, ali i njegovom spontanošću, duhovitošću i neposrednom komunikacijom sa posjetiocima.
Popularni pjevač je nakon nastupa priznao da nije znao šta može očekivati od prvog susreta sa barskom publikom.
„Utisci su prekrasni. U Crnoj Gori sam pjevao možda svega tri puta do sada, dva puta u Kotoru, jednom u Budvi i sad tu. Nisam nikad ni privatno bio u Baru, pa nisam znao ni kakav je vajb ni sve to skupa. Moram reći, ako mi neće zamjeriti ovi drugi gradovi, da je ovo možda čak i najbolji koncert u Crnoj Gori do sada.“
Koncert je bio pravi muzički kolaž, a na pitanje da li je ovakav repertoar prilagodio festivalskoj publici, Tolja kaže da je riječ o prirodnom presjeku njegovog umjetničkog puta.
„Ja sam od početka svoje karijere krenuo raditi na dva kolosijeka. Jedan je bila moja autorska pop priča, a drugi džez, swing zvuk, Sinatra i džez standardi koje sam slušao cijeli život i koje obožavam. Kad sam prije 20 godina odlučio da se bavim ovim poslom, rekao sam sebi: ‘Pjevaću tu vrstu muzike jer to najviše volim. Poslije, ko će slušati, slušaće.’ Na kraju se pokazalo da je to moja prednost, jer niko drugi na ovim prostorima baš ne radi to što radim ja“, kazao je harizmatični muzičar.
Posebno mjesto na koncertu dobile su italijanske kancone, koje je barska publika među prvima imala priliku da čuje u njegovom izvođenju.
„Moja prabaka je bila Italijanka, italijanski mi je polumaternji jezik. Cijeli život slušam italijansku muziku i jako sam srećan što smo sad i to uvrstili u repertoar. Ovo večeras je stvarno jedna lepeza svega onoga što sam ja kao muzičar“, ustvrdio je Tolja dodajući da među uzorima posebno izdvaja Frenka Sinatru i Olivera Dragojevića, od kojih je, kako kaže, naučio gotovo sve o interpretaciji.
„Nikad u životu nisam išao ni na jedan čas pjevanja. Ja kažem da sam se rodio tako. Sve što znam o pjevanju naučio sam slušajući Olivera i Sinatru“, istakao je Tolja prisjetivši se i trenutka koji mu je, kaže, ostao za cijeli život.
„Bio sam među učesnicima festivala. Svi su izvodili nešto jako visoko, glasno, bravure, svašta su izvodili, a ja sam otpjevao jednu vrlo minimalističku baladu, ovim svojim baršunastim vokalom. Bio sam užasno potišten, a onda mi je Oliver prišao i rekao: ‘Samo ti pivaš, svi ovi drugi se samo deru’“.
Tolja smatra da Sinatra i Oliver, iako su različiti, imaju jednu važnu zajedničku osobinu.
„Oni su fantastični ‘story telleri’. Nijedan od njih nije napisao svoje pjesme, ali su ih interpretirali na način kao da su njihove. To su maheri od kojih možemo mnogo naučiti.“
Jedan od razloga zbog kojih njegovi koncerti imaju posebnu atmosferu jeste neposredna komunikacija sa publikom.
„To je dvosmjerna ulica. Ima koncerata gdje ti to ne možeš raditi. Ti kreneš s nekom forom i onda naletiš na zid i tu odmah znaš da treba samo pjevati. To su najčešće koncerti na trgovima, ali kad imaš koncert otvorenog tipa i kad znaš da su ti ljudi došli tu zbog tebe, onda malo to zagrebeš pričom. Kad mi se ta energija vrati iz publike, otvore se neki ventili. Ja sam, možda, jedan od rijetkih pop pjevača koji uopšte ne stremi Areni Zagreb ili Beogradskoj areni. Mene ‘lože’ ovakve priče gdje stvarno mogu osjetiti ljude ispred sebe. To je ono zbog čega se bavim ovim poslom. To je ono što ja najviše volim i mislim da se u velikim prostorima to ne može dogoditi, tako da bih ja više volio da radim deset hiljada puta ovo, nego jednom veliki koncert“, otkriva Tolja.
Za odličnu atmosferu na sceni zaslužni su i članovi njegovog Septeta, sa kojima nastupa već dvadeset godina.
„Mi uopšte više nemamo probe. Toliko dugo i toliko puno sviramo zajedno da probe više ne postoje. To su sve vrhunski džez muzičari. Nekad se samo pogledamo, jedan krene, drugi ga uhvati i tako gradimo cijelu priču. Na ovom koncertu smo čak imali pripremljenu playlistu, ali najčešće na koncertima nemamo ni to. Strahovito je velika privilegija imati ovakve muzičare, ovo su stvarno najbolji muzičari u Hrvatskoj, boljih nema, a ja imam tu privilegiju da s njima nastupam“, zaključio je Marko Tolja izrazivši želju da ponovo dođe u Bar.
