Predsjednica PKCG dr Nina Drakić je ukazala da politička nestabilnost utiče na to da se poslovni ambijent ne unapređuje dinamikom kakvu bi privreda željela, ali da očekuje da će se kroz težnju ulasku Crne Gore u Evropsku uniju privreda pozicionirati kao prioritet.

“Privreda je ta koja plaća porez, puni budžet i od koje svi živimo, tako da stalno šaljemo poruku da je snaga u svima nama i da treba da kupujemo domaće proizvode jer je to jedini način da se podstakne razvoj crnogorske ekonomije”, kazala je Drakić na jučerašnjem predstavljanju Analize.

Ekonomski rast

Potpredsjednik PKCG Nikola Vujović je kazao da je kroz pet razvojnih faza tokom protekle dvije decenije nominalni bruto društveni proizvod (BDP) porastao za 275 posto sa 2,17 na 8,17 milijardi, dok je realni rast ekonomske aktivnosti, kada se isključi inflacija za ovaj period, iznosio 65 odsto, a BDP po stanovniku dostigao 13,1 hiljadu eura u prošloj godini.

“Crnogorska privreda je prošla kroz investicioni zamah, krizu, konsolidaciju, pandemiju i period ubrzane obnove. Danas treba da se zapitamo na čemu će počivati rast u narednoj deceniji”,  kazao je Vujović.

Taj rast je, kako je dodao, najviše bio baziran na ličnoj potrošnji koja je uvećana sa 2,03 milijarde koliko je iznosila 2006. godine na 6,64 milijarde eura. Ono što zabrinjava, smatra Vujović, je to što je učešće izvoza robe u BDP-u palo sa 21,3 odsto na samo 7,2 odsto.

“Uprkos tome, standard građana je vidno poboljšan, BDP po stanovniku mjeren paritetom kupovne moći porastao je sa 36 na 54 odsto prosjeka EU. Zaposlenost je porasla za 79 odsto na 270,3 hiljade, a nezaposlenost je gotovo prepolovljena sa 15 na 9,4 odsto. Prosječna zarada uvećana je sa 292 eura na 1.012 eura čime Crna Gora na kraju 2025. godine bilježi najveće prosječne zarade u regionu”,  kazao je Vujović dodajući da se ukupan broj stanovništva nije promijenio, ali se starosna struktura pogoršala.

Naglašava da su protekle dvije decenije donijele vidno unapređenje i kada je riječ o standardu, zaposlenju i zaradama, ali da je to najvećim dijelom posljedica zapošljavanja većeg broja ljudi, a ne rasta vrijednosti koju stvara zaposleni.

“Produktivnost rada je danas niža nego 2006. godine za oko osam odsto. Dalji rast životnog standarda mora biti zasnovan na produktivnosti kroz ulaganja u tehnologiju, digitalizaciju i stručno obrazovanje”, naglasio je Vujović.

Javni dug

Prema riječima direktora Sektora za istraživanje i analize PKCG Miljana Šestovića, javni dug je od 2006. godine sa 41,5 odsto BDP-a u 2020. godini porastao na rekordnih 104,6 posto, ali se do 2025. smanjio na 63,5 odsto. I dalje kao najveća slabost ostaje spoljnotrgovinski disbalans imajući u vidu robni deficit koji je lani dostigao 3,74 milijarde eura i pad pokrivenosti uvoza izvozom na svega 13 sa 30 odsto.

” Suficit u razmjeni usluga, dominantno turizmu, ublažava taj jaz, ali je deficit tekućeg računa lani ipak iznosio 1,68 milijarde eura. Zabrinjava što je pokrivenost tog deficita direktnim stranim investicijama pala na 31,6 odsto što je najniže u posljednjih 15 godina”, kazao je Šestović.

To, kako je dodao, predstavlja dvostruko upozorenje jer spoljna ravnoteža slabi, dok domaći proizvodni kapacitet potreban da se ta neravnoteža smanji, ne jača.

Uz značajnu promjenu strukture stranih direktnih investicija u korist ulaganja u nekretnine, udio uslužnih djelatnosti u strukturi privrede porastao je sa 57,6 odsto koliko je iznosio 2006. godine na 63,8 odsto BDP-a u 2024. godini, dok su proizvodni sektori zajedno pali sa 24,2 na 15,7 odsto, a industrija gotovo prepolovljena na 8,3 odsto. Registruje se i pad poljoprivredne proizvodnje, dok je građevinarstvo stabilno, iako ga karakteriše uvozna zavisnost imajući u vidu da je samo izgradnja auto-puta zahtijevala uvoz građevinskog materijala između 150 i 180 miliona eura. Na uvoz hrane je za 20 godina potrošeno čak 11 milijardi eura.

“Struktura stranih direktnih investicija nam pokazuje gdje ekonomija zaista ide. Kad novac ide u proizvodnju i izvoz, to je znak zdravog rasta, ali kad se najveći dio ponovo vraća ka nekretninama, to je signal da biramo lakši put umjesto održivijeg. Ista slika se vidi i u strukturi privrede jer usluge jačaju, a industrija i poljoprivreda gube na značaju”, upozorava Šestović.

Analiza je pokazala da su prihodi od turizma porasli za skoro 450 posto, odnosno sa 271 miliona koliko su iznosili 2006. na 1,48 milijarde u prošloj godini, dok je učešće u BDP-u poraslo sa tri na 7,7 odsto. Registruje se i gotovo petostruki rast ICT kompanija sa 828 na čak 4.000 kompanija.

“Trgovina ostaje najveći pojedinačni poslodavac sa petinom ukupne zaposlenosti, a učešće finansijskih usluga u BDP-u je gotovo udvostručeno. Istovremeno, prosječna popunjenost hotelskih kapaciteta od 41 odsto i pad turističkog prometa od preko 80 odsto u 2020. godini pokazuju da je oslonac na turizam istovremeno i tačka ranjivosti”,  kazao je Šestović dodajući da je neophodno raditi na produženju sezone i diverzifikaciji turističke ponude posebno na sjeveru.

Lekcije

Drakić je kazala da je analiza protekle dvije decenije donijela više lekcija koje će biti od značaja za naredni period razvoja crnogorske ekonomije.

“Analiza je pokazala da brz rast nije isto što i zdrav rast. Sljedeću deceniju moramo iskoristiti bolje, graditi na onome što dobro funkcioniše, otvorenosti, evropskom putu i preduzetničkoj energiji, a odlučno mijenjati ono što nas čini ranjivim, a to su zavisnost od uvoza, nedovoljna diverzifikacija i zaostajanje produktivnosti za zaradama”, ocijenila je Drakić.

Naglasila je da budući rast životnog standarda mora biti baziran na rastu produktivnosti zaposlenog kroz dodatna ulaganja. Ono što je ključno jeste da rast potrošnje i zarada ne može dugoročno zamijeniti rast produktivnosti, a da je diverzifikacija privrede preduslov otpornosti.

“Ranjivost nije dolazila od otvorenosti ekonomije, već od nedovoljno razvijenih domaćih kapaciteta da apsorbuju eksterne šokove. Zato jačanje otpornosti kroz razvoj domaće proizvodnje mora postati jedan od mjerljivih ciljeva ekonomske politike”,  kazala je Drakić.

Podsjetila je da se fiskalni prostor stvara u dobrim godinama, ali da je praksa kod nas pokazala da su sa rastom ekonomije rasli i troškovi.

“Te dobre godine nijesmo iskoristili za štednju za manje dobre godine. Disciplina u rastu je preduslov djelovanja u periodima krize i tu lekciju moramo naučiti”,  naglasila je Drakić.

Infrastrukturna ulaganja, kako je dodala Drakić, nijesu sama po sebi dovoljna ukoliko ne uključuju domaće kompanije, odnosno omogućavaju da novac ostane u Crnoj Gori, osvrćući se na podatak o značajnom uvozu građevinskog materijala za velike infrastrukturne projekte poput izgradnje prve dionice auto-puta. Osim toga, kako je ukazala Drakić, demografska politika, imajući u vidu pad udjela radno sposobnog stanovništva, mora postati dio ekonomske strategije, a ne samo socijalna tema.