„Dogovorili smo se sa Hrvatima oko broda Jadran. Naravno, niko od vas to ne zna, ali znate da sam bio predsjednik Odbora za bezbjednost i odbranu i da imam vrlo pouzdane informacije. A te su informacije od ove suprotne strane, susjedne, koja mi ne dozvoljava da uđem. Dogovor je sledeći: Mi Hrvatima vraćamo brod Jadran. Brod Jadran će ploviti pod hrvatskom zastavom i biće u luci u Splitu. Povremeno, moći ćemo mi da ga koristimo kao trenažni brod. Ne znam šta to znači, možda će da nam ga pozajmljuju da švercujemo drogu, ali onda da promijenimo zastavu da ne napravimo problem Hrvatima“, naveo je Knežević prije nekoliko dana u Skupštini Crne Gore.

Ovo je izazvalo ogromne reakcije među građanima Crne Gore, koje god nacionalne ili političke profilacije jer je glas unison – Jadran mora ostati vlasništvo Crne Gore. Sa kog god političko-pravnog ili istorijskog aspekta posmatrali pomenutu problematiku, to je jedino pravično rješenje, pogotovo imavši u vidu da je „kaparisanje“ Jadrana od strane Zagreba faktički signal da simbolički žele da zaokruže proces koji je započet ratnih 90-ih godina a gdje pomenuti istrajavaju na tezi da prisvajanjem Jadrana ozvaničavaju sebe kao pobjednike ratova 90-ih koje bez greške proglašavaju tzv. velikosrpskom agresijom.

Jadran služi upravo u tu svrhu, jer je građen za vrijeme Kraljevine Jugoslavije, na njemu su, što je i kazao predsjednik Hrvatske Zoran Milanović, plovili i Titovi mornari te stoga, Hrvatska, samim tim, hipotetički želi da proglasi apsolutnu pobjedu ne samo nad Srbijom ili Crnom Gorom – već nad kompletnom Jugoslavijom.

Upravo zbog toga se Jadran ne može tretirati samo kao crnogorsko, hrvatsko ili srpsko pitanje – već kao pitanje koje se tiče „obije jugoslovenske varijante“, tih nestalih država na prostoru Zapadnog Balkana. Crna Gora jedna je od zemalja gdje žive gotovo svi narodi bivše Jugoslavije ali je i primjer kako se unutar iste države može sarađivati. Stoga, ukoliko postoji neki određeni državni okvir kom je istorijski ispravno da pripadne brod Jadran, to je upravo Crna Gora, pogotovo kad se uzme u obzir konglomerat različitih nacionalnosti koje su satkane ali i vezane za teritoriju Crne Gore a koje uključuju gotovo sve narode koji su živjeli na prostoru bivše Jugoslavije, uz neizostavni albanski korpus.

Samim tim, moraju se uzeti u obzir i brojni okrugli stolovi koji su organizovani „u odbranu Jadrana“ ali i činjenice da on zaista jeste bio biser Prve Jugoslavije. Činjenica je da je prva luka u kojoj je bio usidren u Kraljevini Jugoslaviji bila Tivat, te da je nakon toga brod zaplovio za Split gdje su ga krstili pravoslavni i katolički sveštenik. Mediji su ranije prenosili i materijale iz Pomorskog muzeja u Kotoru a gdje se govorili o svečanoj atmosferi u Splitu te da su u tom gradu bili mnogi narodi bivše Jugoslavije.

“Tu su bili zastupnici paćeničke Južne Srbije, herojske Šumadije, pitomih vojvođanskih ravnica, krasne Bosne, bogate Posavine i Podravine i našeg zapadnog divnog kraja. Srca svih naših djelova kucala su jednako za jednu ideju, za vjeru da je na moru naša velika budućnost”, piše izvještač JS napominjući da su “svečanosti tog dana bile molitva za srećan i dug život našeg Prestolonasljednika i napredak naše odbrane na moru koja je uvjet razvitka Jugoslavije kao pomorske vlasti”.

Tada je u Split stigao i posebni izaslanik kralja Aleksandra i kraljice Marije, general Nikola Hristić. Nakon otpjevane “narodne himne”, na sred “Jadranove” manevarske palube, otpočeo je svečani obred blagoslova broda i počasne zastave koju je jedrenjaku poklonila JS.

Daj Don Jure, da one riječi na mramornoj ploči budu milo i žarko sunce koje zagrijava i rasvjetljuje sve ono samo ono što nas spaja, što nas ujedinjuje. Moli se Svemogućem da svaki i svi, svi djelovi Jugoslavije uvide i razumiju da je poništena Zvonimirova kletva na Kninskom polju. Daj da svak uvidi i razumije da danas imamo poslije toliko tužnih vjekova, Vladara naše narodne i puti i krvi, da imamo narodnog i mudrog Kralja junaka Aleksandra Karađorđevića, u kojemu i po kojemu žive, vladaju i kraljuju i Tomislavi i Dušani Silni… Moli se da budemo jedna duša, jedno srce i jedan jugoslovenski čovjek u jednoj i nerazdruživoj Jugoslaviji…

Ko je iskeširao milione za brod?

Hrvatski zvaničnici decenijama ponavljaju mantru o „otetom brodu” jer mu je matična luka do 1991. godine bila Split. Međutim, pitanje je po kom to pravu Split i Zagreb polažu ekskluzivno pravo na imovinu koja je stvorena u Kraljevini Jugoslaviji, i to dominantno srpskim kapitalom i žrtvom?

Zvanični podaci o finansijskoj konstrukciji iz 1930. godine govore da je brod naručen u Haburgu za tadašnjih 8.4 miliona dinara a brojke govore sledeće:

Milion dinara dao je lično kralj Aleksandar I Karađorđević iz privatnog fonda dinastije. Dakle, preko 12% vrijednosti broda poklonio je srpski monarh.

Preko 6,4 miliona dinara (više od 75% ukupne cijene) isplaćeno je iz državnog budžeta, ali i to iz fonda ratnih reparacija (odštete) koje je Njemačka dugovala nakon Prvog svjetskog rata.

Opštepoznata je istorijska činjenica da je Kraljevina Srbija podnijela najveći teret Velikog rata, izgubila trećinu stanovništva i da je upravo na osnovu njenih strahovitih žrtava i razaranja naplaćen najveći dio tih reparacija.

Taj novac je, preko budžeta zajedničke države, pretočen u hamburgško brodogradilište

Stoga se može postaviti jasno i logično pitanje – zbog čega i država Srbija i zvanični Beograd, zajedno sa prestolonasljednikom Aleksandrom Karađorđevićem, ali i princom Filipom ne bi mogli polagati pravo na pomenuti brod? Da li je to možda razlog velikog pritiska na Crnu Goru, u kojoj živi trećina srpskog naroda, odnosno 40% ukoliko je suditi jezičkim rezultatima poslednjem popisa?

Ministarstvo odbrane demantovalo navode o ustupanju broda, Knežević tvrdi da se nada da je tako, ali da Krivokapić i Ibrahimović vode paralelne razgovore sa Zagrebom

Ministarsto odbrane saopštilo je prije par dana da nije postignut nikakav dogovor sa Hrvatskom vezano za status školskog broda „Jadran“, napominjući da do sada nije održan ni jedan sastanak dvije strane u cilju rješavanja ovog pitanja. Oni su to rekli odgovarajući na Kneževićeve tvrdnje sa početka teksta.

„Navodi poslanika DNP Milana Kneževića, koje je iznio u Parlamentu, da je postignut dogovor da se brod ustupi Hrvatskoj nijesu tačni, tvrde u Ministarstvu odbrane.

Odgovarajući na pitanja Portala RTCG, iz ovog vladinog resora naglasili su da su stavovi Vlade Crne Gore i Ministarstva odbrane po ovom pitanju više puta javno saopštavani i ne razlikuju se od stavova svih dosadašnjih vlada Crne Gore.

„Ponovo, ne postoji bilo kakav dogovor o promjeni statusa školskog broda ‘Jadran’. Komisija za uređenje odnosa sa Republikom Hrvatskom povodom statusa školskog broda „Jadran“ kao kulturno-istorijskog i vojnog simbola države Crne Gore nalazi se u fazi pripreme dijaloga sa hrvatskom stranom. Do sada nije održan nijedan sastanak dvije strane“, naveli su u Ministarstvu odbrane.

Poslanik DNP-a Milan Knežević reagovao je na demanti Ministarstva odbrane u vezi sa brodom „Jadran“, ističući da bi bio najsrećniji da griješi, ali tvrdi da je to ministarstvo potpuno isključeno iz nezvaničnih pregovora u kojima učestvuju Ranko Krivokapić, Ervin Ibrahimović i direktor ANB-a Ivica Janović.

„Reagovanje Ministarstva odbrane nažalost samo potvrđuje ono što sam izjavio danas, a to je da je Crna Gora predala školski brod „Jadran“ Hrvatskoj. Volio bih da griješim, i bio bih najsrećniji da je ministar Krapović u pravu. Međutim, njegovo ministarstvo je potpuno isključeno iz nezvaničnih pregovora u kojima učestvuju Ranko Krivokapić, Ervin Ibrahimović i direktor ANB-a Ivica Janović, za koga naši susjedi tvrde da su ga oni imenovali na tu funkciju“, navodi Knežević u reagovanju.

Kako dodaje, ako njemu ne vjeruje ministar Krapović, neka se obrati hrvatskom veleposlaniku Veselku Grubišiću i pita njega u vezi dogovora koji će biti postignut.

„Iskreno mi je žao što je ministar odbrane isključen iz razgovora, jer vjerujem da bi se makar pobunio, za razliku od mnogih. Ali vrijeme će brzo potvrditi da sam još jednom bio u pravu“, poručio je Knežević.

Stavovi Krapovića dosljedni, ali šta ćemo sa Ervinom i Rankom?

Stavovi ministra odbrane Dragana Krapovića, funkcionera Demokrata, u prethodnom periodu bili su i te kako dosljedni gdje je u više navrata poručivao da je uvjeren da će Vlada Crne Gore stav da je školski brod Jadran vlasništvo Crne Gore braniti dosljedno i odlučno koristeći sve raspoložive pravne i diplomatske modele, bez ustupaka i bez bilo kakve dvosmislenosti.

Međutim, pored dosljednog stava Demokratske Crne Gore, ali i dijela Pokreta Evropa sad, postavlja se pitanje – šta će se učiniti po pitanju ministra spoljnih poslova Ervina Ibrahimovića kao i „ministra iz sjenke“ Ranka Krivokapića? I pticama na grani je jasno da pomenuti dvojac „ne haje“ previše za pitanja Crne Gore, pogotovo imavši u vidu da je drugopomenuti bio jedan od autora sramne ploče u Morinju koju je otkrio zajedno sa svojim hrvatskim kolegama Gordanom Grlićem Radmanom i Tomom Medvedom, a gdje se eksplicitno govori da je u ratovima u bivšoj Jugoslaviji bila prisutna tzv. „velikosrpska agresija“ kojom se blati ime Crne Gore.

To je izazvalo velike političke, ali i međunacionalne tenzije u samoj Crnoj Gori, dok zvanični Zagreb insistira da sramna ploča u Morinju ostane te da je i ona uslov za evropske integracije Crne Gore. Zanimljivo, naše domaće ministarstvo ćuti kada hrvatski šef diplomatije govori da je Jadran hrvatsko vlasništvo, te da se ne smiju upoređivati žrtve Morinja i Lore da se ne bi omalovažile žrtve Morinja. (u Morinju, zanimljivo, niko nije stradao, dok su u Lori po NDH metodama na mučki način pobijeni i mučeni pripadnici nikšićko šavničke, odnosno barske grupe, njih 21. prim. aut.) a što predstavlja omalovažavanje građana Crne Gore.

Svakako, pregovori sa Zagrebom ostaju otvorena tema, a ukoliko se nastave trendovi ustupaka prema Zagrebu zarad evropskog puta, postavlja se jasno pitanje – da li Crna Gora planira da uspravi svoju kičmu i da jednom presječe i kaže – dosta je?