MVP pokušava da ovu odluku predstavi kao „standardnu diplomatsku praksu“ i pozivali se na činjenicu da su predstavnici Crne Gore i ranijih godina prisustvovali ovom događaju. Međutim, kontinuitet neke odluke ne znači automatski da je ona ispravna, niti može biti opravdanje za izbjegavanje suočavanja sa istorijskim i moralnim pitanjima.
MVP: Prisustvo otpravnika poslova u Kninu dio je standardne diplomatske prakse
Ostaje pitanje – da li iza ovakvog stava MVP-a stoji i premijer Milojko Spajić? Da li ministar vanjskih poslova Ervin Ibrahimović iznosi samo stav svog resora ili govori u ime cijele Vlade? Ako je ovo zvanična politika Vlade Crne Gore, onda odgovornost ne može ostati samo na Ministarstvu, već mora pripasti i predsjedniku Vlade koji usmjerava ukupnu državnu politiku.
„Oluja“ za veliki broj ljudi nije samo protokolarni događaj ili dio političkog kalendara. Za mnoge porodice ona predstavlja tragediju, gubitak domova, izbjeglištvo i duboku traumu koja traje decenijama. Više od 200.000 ljudi bilo je prinuđeno da napusti svoje domove, dok su brojni civili stradali. Ta stradanja ne mogu biti potisnuta iza izraza poput „dobrosusjedski odnosi“, „savezništvo“ ili „diplomatska praksa“.
Diplomatija podrazumijeva poštovanje prema državama i institucijama, ali podrazumijeva i odgovornost prema ljudima i žrtvama. Nijedan protokol ne smije biti iznad ljudskog dostojanstva, niti se istorijske rane mogu zatvoriti administrativnim objašnjenjima.
Posebno je problematično što MVP kao glavni argument navodi da je to „praksa tokom protekle decenije“. Ako je neka praksa godinama postojala, to ne znači da se ne može preispitati. Državna politika ne smije biti automatizam, već mora biti zasnovana na vrijednostima, odgovornosti i osjećaju za pravdu.
Crna Gora mora njegovati dobre odnose sa susjedima, ali dobrosusjedstvo ne znači zaboravljanje žrtava niti zatvaranje očiju pred bolom hiljada porodica. Pravo pomirenje moguće je samo kada postoji poštovanje prema svim nevinim žrtvama, bez obzira na nacionalnost i političke okolnosti.
Ako premijer Spajić i njegova Vlada smatraju da je prisustvo predstavnika Crne Gore na obilježavanju „Oluje“ ispravan potez, onda imaju obavezu da to jasno kažu javnosti i preuzmu političku odgovornost. Sakrivanje iza saopštenja MVP-a i izraza poput „standardna praksa“ ne može biti zamjena za ozbiljan odgovor.
Jer kada protokol postane važniji od pijeteta prema stradalima, onda diplomatija prestaje da bude most među ljudima i postaje samo izgovor za ćutanje pred istorijskim ranama.
