Gradonačelnik Mičele Vilarboito na pritužbe je odgovorio ironično, ali i jasno poručio da se priroda neće prilagođavati turistima.

Kravlja zvona ulaze u cijenu smještaja

„Gradonačelnik može da posreduje u mnogim stvarima, ali ne mogu da potpišem uredbu kojom bih utišao prirodu ili kravama naredio da ćute“, rekao je Vilarboito za italijanski list Corriere della Sera.

Svoj stav dodatno je pojasnio na društvenim mrežama, gdje je objavio i satiričnu ilustraciju.

„Pokušao sam da pozovem krave u opštinu kako bi potpisale obavezu da poštuju tišinu, ali odgovorile su samo nekooperativnim mukanjem“, napisao je.

Zatim je dodao:

„Ovdje smo u planinama. Kravlja zvona i miris pašnjaka uključeni su u cijenu noćenja“.

U istom duhovitom tonu poručio je da još nisu uspjeli da nauče krave da pređu na „nečujni režim rada“.

Planinski pašnjaci nisu luksuzni rizorti

Gradonačelnik smatra da pritužbe turista ukazuju na širi problem. Prema njegovim riječima, sve više ljudi prirodu doživljava isključivo kao kulisu za odmor ili miran rizort, a ne kao stvarni životni i radni prostor.

„Naše doline su radni prostori. Ovdje poljoprivrednici rade, ovdje žive životinje, a kravlja zvona su dio toga“, objasnio je Vilarboito.

Dodao je da su se mnogi stanovnici gradova otuđili od seoskog života, pa im smetaju čak i njegovi uobičajeni zvuci.

Naglasio je da stočarstvo na planinskim pašnjacima nije samo folklorna tradicija. Krave održavaju pašnjake, omogućavaju proizvodnju lokalnih namirnica i oblikuju krajolik.

„Bez stoke ne bi bilo uređenih pašnjaka, svježeg mlijeka ni domaćeg sira“, poručio je Vilarboito.

Smatra da oni koji traže tišinu od životinja zapravo ugrožavaju planinski svijet koji su i sami došli da dožive.

Savjet za goste osjetljive na buku

Kravlja zvona imaju i praktičnu svrhu, jer stočarima pomažu da lakše pronađu i zaštite životinje na pašnjacima.

Gostima kojima smeta buka gradonačelnik nudi jednostavno rješenje – prozore sa dvostrukim staklom ili čepiće za uši, dok se ne naviknu na ono što on naziva „glasom Alpa“.

Njegov zaključak je jasan:

„Ko ode na more, ne žali se na šum talasa. Ko ljetuje u planinama, mora da prihvati i zvuk kravljih zvona“.