Prema tim dokumentima, riječ je o stanovima od 45, 47, 49, 50 i 63 kvadrata u Podgorici i Danilovgradu.

Bošković, koji je predložio da se njegovom obezbjeđenju riješi stambeno pitanje, rekao je juče listu da o dodjeli stanova nije odlučivao ministar odbrane, već Vlada, u skladu s tada važećim procedurama.

“Na isti način stambena pitanja riješena su i za brojne druge zaposlene u državnoj upravi”, poručio je on.

Šef poslaničkog kluba Demokrata Boris Bogdanović, koji je nedavno otvorio ovaj slučaj u parlamentu, kazao je redakciji da ta partija priprema zakonsko rješenje kojim će se konačno otvoriti pitanje stanova dodijeljenih funkcionerima po povlašćenim uslovima na osnovu norme koja je nedavno proglašena neustavnom.

“Državno mora ponovo biti državno, a korist stečena na neustavnim privilegijama mora biti vraćena ili nadoknađena”, naveo je on, dodajući da tu “nema osvete, selektivnosti i partijskog revanšizma”.

Prema njegovim riječima, biće samo dokumenta, ugovori, katastar, cijena po kojoj je stan dobijen i vrijednost onoga što je država poklonila.

Ustavni sud početkom jula je proglasio neustavnim odredbe zakona na osnovu kojih su stotine povlašćenih javnih funkcionera i službenika dobili stanove ili povoljne stambene kredite od države. Na osnovu odredbi Zakona o održavanju stambenih zgrada, Vlada je, dok je njom upravljao DPS, “skućila” po povlašćenim uslovima mnoge ljude iz sistema – sudije, tužioce, ministre, poslanike…

Odluka Ustavnog suda važna je i u kontekstu predmeta poznatijeg u javnosti kao “Stanovi”, u kom se funkcionerima DPS vlasti, među kojima je i Bošković, sudi zbog postojanja sumnje da su, od 2016. do 2020. godine, kao članovi Komisije za stambena pitanja Vlade, učinili produženo krivično djelo zloupotreba službenog položaja. Oni su optuženi da su donosili odluke o rješavanju stambenih potreba funkcionera i službenika suprotno odluci izvršne vlasti, te tako drugima pribavljali imovinsku korist. Time je država navodno oštećena za milionske iznose.

Optuženi bivši funkcioneri u maju 2025. prvostepeno su oslobođeni pred Višim sudom u Podgorici, ali je Apelacioni sud početkom aprila ove godine ukinuo presudu i vratio proces na ponovno suđenje.

Kupio za 6.181 euro, pa prodao za 49.000

Prema dokumentaciji u koju su “Vijesti” imale uvid, Komisija za stambena pitanja Vlade je u aprilu 2019. donijela odluku na osnovu koje je Dejan Gluščević, jedan od pripadnika Boškovićevog obezbjeđenja, stekao pravo na otkup stana od 49 kvadrata u Podgorici. Ugovor o kupoprodaji zaključen je kod notara u junu 2019, a otkupna cijena od 6.181 euro (126 eura po kvadratu) predviđena je za plaćanje u 60 mjesečnih rata od po 103,02 eura, od jula 2019. do juna 2024.

Tržišna vrijednost stana u dokumentaciji je iskazana na 29.400 eura, gotovo pet puta više od otkupne cijene.

Nepune tri godine kasnije, u aprilu 2022, Gluščević je sa suprugom stan prodao za 49.000 eura – gotovo osam puta više od otkupne cijene – koje je kupac, prema potvrdi notara, isplatio istog dana. Stan je u ugovoru o prodaji naveden bez tereta i ograničenja. Razlika između otkupne i prodajne cijene iznosi 42.819 eura, a stan je prodat i za 19.600 eura više od tržišne vrijednosti iskazane pri otkupu.

Odlukama Komisije za stambena pitanja Vlade iz decembra 2019, pravo na otkup stekla su još četvorica pripadnika obezbjeđenja u Danilovgradu. Ugovori o kupoprodaji zaključeni su kod notara u oktobru 2020.

Za stan od 63 kvadrata za Vuka Tiodorovića, otkupna cijena iznosila je 10.962 eura, u 240 mjesečnih rata po 55,36 eura (rok otplate 20 godina). Prema potvrdi Uprave za državnu imovinu iz decembra 2024, cijena je isplaćena u cjelosti, znatno prije isteka roka.

Prema odluci Vladine Komisije iz oktobra 2020, za stan Rada Rabrenovića od 50 kvadrata, otkupna cijena bila je 7.225 eura, ili 144,5 eura po kvadratu, dok tržišna vrijednost nije iskazana.

Stan od 47 kvadrata dobio je Ivan Madžgalj za 8.460 eura, a kao vlasnik upisan je rješenjem Uprave za nekretnine iz oktobra 2020. Već u aprilu 2021, nepunih šest mjeseci kasnije, Madžgalj je taj stan prodao za 30.000 eura, što je tri i po puta više od otkupne cijene. Tržišna cijena nije navedena.

Radovan Cebalović je, prema odluci Vladine Komisije iz oktobra 2020, stan u Danilovgradu od 45 kvadrata platio 24,3 hiljade eura, ili 540 eura po kvadratu. Tržišna cijena takođe nije navedena.

Prema podacima Monstata, za četvrti kvartal 2019, prosječna cijena kvadratnog metra stana u novogradnji u središnjem regionu (koji obuhvata i Danilovgrad) iznosila je 694 eura po kvadratu.

Bošković: Vladina je bila zadnja

Bošković je Ministarstvo odbrane vodio od novembra 2016. do decembra 2020. Sve odluke Komisije za stambena pitanja Vlade na osnovu kojih su pripadnici njegovog obezbjeđenja otkupili stanove, donesene su dok je bio ministar.

Bošković je saopštio “Vijestima” da je tačno da je pripadnike službe obezbjeđenja predložio za rješavanje stambenog pitanja.

“Smatrao sam da je to opravdano, imajući u vidu prirodu posla koji su obavljali, odgovornost koju su nosili, njihove stambene i porodične prilike, kao i činjenicu da su godinama profesionalno i predano služili državi Crnoj Gori. Da nijesam smatrao da za to postoje opravdani razlozi, ne bih ih ni predložio”, kazao je on.

Međutim, kako je dodao, konačnu odluku nije donosio ministar, već Vlada.

Boris Bogdanović ističe da to što je za stanove pet pripadnika Boškovićevog obezbjeđenja plaćeno ukupno 57.128 eura, znači da je prosječna cijena bila oko 225 eura po kvadratu.

“Ne prije 50 godina. Ne u nekom napuštenom selu. Nego za stanove koje je obezbijedila država ljudima koji su bili uz tadašnji vrh vlasti”, naveo je on.

Kako je kazao, posebno je zanimljivo šta se s dodijeljenim stanovima događalo poslije, naglašavajući da su neki prodati.

“I onda nas pitaju zašto otvaramo pitanje državnih stanova. Otvaramo ga zato što državna imovina nije bila privatna stambena zadruga jedne partije. Otvaramo ga zato što nije normalno da neko ko već ima stan, kuću, tri stana, dvije kuće ili stotine hiljada eura na računu – bude proglašavan stambeno ugroženim, dok ljudi koji rade za platu cijelog života ostaju podstanari”, poručio je šef poslaničkog kluba Demokrata.

Predrag Bošković naglasio je da to da li su stanovi dodijeljeni zakonito, ne mogu utvrđivati političke partije putem saopštenja, već isključivo nadležne državne institucije.

“Koliko mi je poznato, institucije su se tim pitanjem već bavile i donijele odgovarajuće odluke”, podsjetio je on.

Kad je riječ o navodima da je jedan od korisnika kasnije prodao stan, kaže da nije učestvovao u toj odluci, niti može odgovarati za privatno raspolaganje imovinom nakon njenog zakonitog sticanja.

“Eventualna ograničenja prodaje i poštovanje ugovornih obaveza takođe su pitanja za nadležne organe, a ne za političke presude”, podvukao je Bošković.

On je dodao da zato ne prihvata pokušaj da mu se pripiše odgovornost za odluke koje nije donosio.

“Političke partije imaju pravo da postavljaju pitanja i kritikuju, ali nemaju pravo da istovremeno preuzimaju uloge tužioca i sudije. Razumijem da bi Demokrate rado odlučivale i o krivici i o presudi, ali se iskreno nadam da su vremena njihovog političkog oca Slobodana Miloševića, u kojima su partijski sudovi bili iznad institucija, odavno iza nas”, konstatovao je Bošković.

Podijeljeno oko 20 hiljada kvadrata

Boris Bogdanović kaže da je za deset godina, kroz sistem povlašćene dodjele stanova, podijeljeno oko 20.000 kvadrata stambenog prostora, čija današnja vrijednost iznosi, kako tvrdi, između 50 i 100 miliona eura.

Naveo je primjer devet visokih funkcionera koji su kupili ukupno 833 kvadrata za 116.000 eura.

“Dakle, devet ljudi, 833 kvadrata, prosječno oko 139 eura po kvadratu. Jedan od njih dobije 62 kvadrata za približno 6.000 eura, a zatim ih proda za oko 60.000. Deset puta skuplje”, istakao je.

Bogdanović je podsjetio na slučaj bivšeg predsjednika Ustavnog suda koji je imao kuću i stan, a država mu je dodijelila još jedan stan od 109 kvadrata.

“Imali smo specijalnog državnog tužioca kojem se nije dopao državni stan jer je imao preveliku terasu, pa mu se tajnom odlukom dodjeljuje drugi, od 89 kvadrata, s manjom terasom, a većim unutrašnjim prostorom. Imali smo ministra kulture koji ima stan od 187 kvadrata, čija supruga ima 222 kvadrata poslovnog prostora, ali država ipak zaključuje da mu nedostaje još 75 kvadrata za, pazite sad, ‘umjetničko stvaralaštvo’”, navodi sagovornik.

Podsjeća i na slučaj direktora “s tri stana, dvije kuće i više od 370.000 eura ušteđevine”, kojem je država “pronašla ono jedino što, očigledno, još nije imao – državni stan po povoljnim uslovima”.

“Imali smo sekretaricu zamjenika gradonačelnika i vozača gradonačelnika koji dobijaju stanove kao zaslužni građani Podgorice”, dodao je Bogdanović.

Da je veliki broj javnih funkcionera i službenika “skućen”, otkriveno je 2019, kad je iz tadašnje Vlade DPS-a objavljen dio spiska onih koji su dobili od države stanove ili povoljne stambene kredite.

Iz propisa o održavanju stambenih zgrada krajem 2022. su obrisani članovi na osnovu kojih su funkcioneri dobijali stanove i kredite, a Ustavni sud je utvrdio da su te odredbe bile neustavne dok su bile na snazi.