piše: prof. dr Dragan Koprivica
Od izuzetnog značaja je to što DNP ne radi po principu, vezanom za jednog političara iz starih vremena: “A ni njemu nije lako – čas ovako, čas onako”.
Toga u DNP-u nema. Ovoj partiji su prioriteti bez kalkulacija: Crna Gora kao pravna država, vladavina prava kojom se skida ružan imidž mafijaške države, poštovanje državnog dostojanstva po svaku cijenu, želja da se uđe u Evropu, ali ne savijenih leđa, nastojanje da se najbrojniji jezik u Crnoj Gori, srpski, pored crnogorskog, takođe proglasi za službeni, uz poštovanje državnih simbola i tradicije.
Autor ovog teksta ne želi da komentariše uspone ili padove drugih partija, i da li se to odrazilo na sjajan uspon DNP-a, kojem su neki zlobnici predviđali sunovrat.
Činjenice govore: DNP sve vrijeme ide uzlaznom linijom, zbog principa je i istupio iz Vlade Crne Gore, konstruktivan je faktor za sve što je dobro za Crnu Goru i njene građane, a predsjednik partije Milan Knežević je ličnost s političkom biografijom dostojnom divljenja, čovjek kojem se zaista može vjerovati, koji je dosad prošao veliku Golgotu kao malo ko, i nikad nije poklekao.
Ovi aksiomi se ne mogu prećutati, a građani Crne Gore cijene ljude od riječi, koji ne mijenjaju mišljenja kako vjetar dune, niti su im želje – fotelje.
Zbog svega ovog, DNP će i dalje rasti, a Knežević sasvim izvjesno na sljedećim izborima biti ili premijer ili predsjednik države, pa kome krivo, kome milo. Narod ga voli i cijeni, uz svu njegovu erudiciju, hrabrost, iskrenost i komunikaciju s građanima. A to se u Crnoj Gori nikad ne zaboravlja.
Živi bili, pa vidjeli…
