S druge strane, prosječna neto plata u maju iznosila je 1.033 eura. Iako je zabilježen blagi rast od 0,4 odsto u odnosu na april, zbog istovremenog rasta troškova života, realna kupovna moć građana ostala je na istom nivou.
Računica pokazuje surovu realnost: za stambeni kredit od 100 hiljada eura na 20 godina, uz trenutne kamate, banci vraćate preko 50 hiljada eura više. Sa mjesečnom ratom od oko 632 eura, što je više od polovine prosječne zarade – samo za ratu, pokazuje analiza TV Podgorica.

I to pod uslovom da ima prosječnu platu. Podaci Poreske uprave pokazuju da svaki četvrti građanin radi za minimalnu ili nižu zaradu do 600 eura, što ih u startu čini kreditno nesposobnim za podizanje stambenog kredita.
Kako bismo dobili detaljniji pregled šta 100 hiljada eura znači u svijetu nekretnina, pretražili smo i par poznatijih sajtova za prodaju stanova i uvidjeli da za taj iznos možete pronaći stanove do 40 metara kvadratnih, u zavisnosti od lokacije. Na periferiji Podgorice za tu kvadraturu plaćate nekoliko desetina hiljada eura manje.

U odnosu na četvrti kvartal prethodne godine, drugi kvartal ove donosi rast od 369 eura za cijenu kvadrata u Glavnom gradu, a od početka 2024-e do danas prosječna cijena kvadratnog metra porasla je za cijelih 747 eura, ili 42,4 odsto.
U anketi TV Podgorica na društvenim mrežama upitali smo građane da li smatraju da su cijene nekretnina u Glavnom gradu opravdane – više od 90 odsto stava je da su cijene pretjerane, dok nekolicina smatra da su realne. U porukama koje su nam poslali, podstanari ističu da se osjećaju prepušteni sami sebi, a da su visoke kirije, uz poskupljenje hrane i goriva, obezvrijedile polovinu njihovih primanja. Mnogi naglašavaju da ne ispunjavaju uslove ni za banke, pa otplatu sopstvenog doma vide kao nemoguću misiju. Kao jedino održivo rješenje, građani navode uvođenje sistemskih programa socijalnog stanovanja koji ne bi bili rezervisani samo za funkcionere, već dostupni svima kojima je krov nad glavom prijeko potreban.

Dok investitori bilježe rekordne profite, a kvadratni metri dostižu astronomske iznose, sopstveni stan za većinu u Crnoj Gori ostaje van domašaja. Bez konkretnih državnih mehanizama i programa socijalnog stanovanja, podstanarski život za mnoge ostaje jedini izbor, uz konstantnu neizvjesnost i borbu sa rastućim troškovima života.











