Sud je naložio Fondu penzijskog i invalidskog osiguranja Crne Gore – Područnoj jedinici Bar da, najkasnije u roku od tri mjeseca od dostavljanja odluke Ustavnog suda, sprovede i okonča prvostepeni postupak, a potom Sudu dostavi izvještaj o izvršenju odluke.

Postupak je, kako je navedeno, započet 28. decembra 2011. godine, kada je podnosilac Fondu PIO podnio zahtjev za priznanje prava na starosnu penziju.

“Do podnošenja ustavne žalbe, 5. decembra 2024. godine, trajao je gotovo 13 godina na tri nivoa nadležnosti, bez konačne odluke prvostepenog organa, a nije bio završen ni u vrijeme odlučivanja Ustavnog suda u junu 2026. godine”, navedeno je u saopštenju.

Ustavni sud je ocijenio da predmet nije bio naročito složen u mjeri koja bi mogla opravdati tako dugo trajanje postupka. Višestruko poništavanje odluka i vraćanje predmeta na ponovno odlučivanje, prema ocjeni Suda, ukazuje na neefikasno i nepravilno postupanje upravnih organa, a ne na objektivnu složenost predmeta.

Iz Ustavnog suda ukazano je i da Fond PIO – Područna jedinica Bar nije dostavio spise predmeta koje je Sud zatražio 27. aprila 2026. godine. Zbog toga Sud nije mogao u potpunosti ispitati složenost predmeta na osnovu cjelokupne dokumentacije, već je zaključak o osnovanosti ustavne žalbe donio na osnovu navoda podnosioca i dokumentacije koju je dostavio uz žalbu.

“Istovremeno, Sud je utvrdio da podnosilac nije doprinio odugovlačenju. Tokom postupka kontinuirano je koristio raspoloživa pravna sredstva – podnosio žalbe zbog ćutanja uprave, kontrolne zahtjeve, tužbe, zahtjeve za izvršenje presuda, obraćao se Vrhovnom sudu, kao i Zaštitniku ljudskih prava i sloboda Crne Gore”, navedeno je.

Ustavni sud je ukazao da najveći doprinos prekomjernom trajanju postupka proizlazi iz neefikasnog postupanja Fonda PIO – Područne jedinice Bar, Ministarstva rada i socijalnog staranja i, djelimično, sudskih organa. Fond PIO godinama nije postupao po obavezujućim rješenjima Ministarstva i odlukama Upravnog suda, dok su nadležni organi više puta morali da odlučuju zbog ćutanja uprave i neizvršavanja prethodnih odluka.

“Još 2015. godine Upravni sud utvrdio je nezakonitost poništenja prvobitnog rješenja Fonda PIO, kojim je podnosiocu bilo utvrđeno pravo na penziju u iznosu od 658,45 eura. Nakon toga uslijedio je višegodišnji postupak u kojem su rješenja Fonda više puta poništavana, a predmet vraćan na ponovno odlučivanje. Zaštitnik ljudskih prava i sloboda je u novembru 2023. godine već utvrdio da je zbog nepostupanja po zahtjevu dužeg od deset godina povrijeđeno pravo podnosioca na suđenje u razumnom roku i pozvao nadležne organe da bez daljeg odlaganja odluče o njegovom zahtjevu”, predočeno je.

Ustavni sud je posebno naglasio značaj koji ovaj postupak ima za podnosioca, jer se odnosi na ostvarivanje prava na starosnu penziju, odnosno na njegovo egzistencijalno i imovinsko pravo. Sud je podsjetio i na praksu Evropskog suda za ljudska prava prema kojoj postupci socijalnog i penzijskog karaktera zahtijevaju naročitu hitnost i efikasnost, jer njihovo dugo trajanje neposredno utiče na pravnu i materijalnu sigurnost građana.

“Imajući u vidu da nijesu postojale okolnosti koje bi opravdale trajanje postupka od 2011. godine do danas, Ustavni sud je zaključio da je neodlučivanjem o zahtjevu za priznanje prava na starosnu penziju podnosiocu povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku, kao dio prava na pravično suđenje garantovanog Ustavom Crne Gore i Evropskom konvencijom o ljudskim pravima”, ukazano je iz suda.