Kako su saopštili iz UCG, priznanje je rezultat petogodišnje interdisciplinarne saradnje Univerziteta Crne Gore i Univerziteta u Beogradu, tokom koje je razvijen ekološko-edukativni program posvećen održivosti, klimatskim promjenama i upravljanju prirodnim resursima.
Četiri naučne monografije, brojni radovi objavljeni u međunarodno relevantnim časopisima i međunarodne konferencije neki su od konkretnih rezultata te saradnje. Šarović, međutim, njen značaj vidi prije svega u stvaranju istraživačke mreže koja omogućava dugoročnu razmjenu iskustava između dvije akademske zajednice.
„Ovu nagradu ne doživljavam kao individualno dostignuće, već kao institucionalno priznanje jednom modelu saradnje koji jasno pokazuje kako naučna izvrsnost nastaje kroz zajednička istraživanja“, kaže Šarović.
Za njega Plaketa ima dodatnu vrijednost i zbog tradicije institucije koja je dodjeljuje, a koja baštini nasljeđe Geografskog zavoda koji je 1893. godine osnovao Jovan Cvijić.
Kao sociolog čiji je istraživački fokus usmjeren na društvenu produkciju prostora, regionalni razvoj i proučavanje ruralnih i urbanih sredina, Šarović priznanje vidi i kao potvrdu da se granice između sociologije i geografije ne završavaju disciplinarnim okvirima, već da se dvije nauke susreću u nastojanju da prostor razumiju kao društvenu i kulturnu kategoriju.
Održivost nije samo pitanje ekologije
Interdisciplinarni pristup i saradnju obilježila su i istraživanja realizovana kroz programe „Ekološka održivost i klimatske promjene“ (2023), „Održivo ponašanje za održivu budućnost“ (2024) i „Održivi turizam u Crnoj Gori“ (2025).
Rezultati, prema riječima Šarovića, pokazuju da se održivost više ne može posmatrati isključivo kroz zaštitu prirodnih resursa i očuvanje životne sredine, već zahtijeva povezivanje ekološke i društvene dimenzije razvoja.
Posebnu ulogu u tome imaju obrazovanje i sposobnost lokalnih zajednica da kreiraju i primjenjuju inovativna rješenja. Zajedničke istraživačke aktivnosti bile su usmjerene i na jačanje ekološke pismenosti, posebno kod djece i mladih, unapređenje građanske participacije i podsticanje novih pristupa upravljanju.
Za Šarovića zato pitanja održivosti nisu samo tehnička ili ekološka. “Način na koji društvo koristi prirodne resurse, organizuje prostor i odgovara na klimatske promjene zavisi i od vrijednosnih sistema, institucionalnih kapaciteta i društvenih obrazaca ponašanja i govori podjednako o tome ko smo danas i kakvu zajednicu želimo izgraditi za svoje potomke“, ističe Šarović.
Podzemni svijet Durmitora
Jedan od primjera takvog interdisciplinarnog pristupa je program „Nauka u službi prirode – Podzemni svijet Durmitora“, koji je zamišljen kao naučna i edukativna platforma posvećena značaju speleoloških istraživanja za razumijevanje prirodne baštine Crne Gore.
Poseban segment programa bio je posvećen novijim rezultatima istraživanja speleoloških objekata na području Nacionalnog parka Durmitor. Prema riječima Šarovića, riječ je o vrijednim nalazima koji će kao preporuke biti dostavljeni zainteresovanim nadležnim institucijama, a koji imaju značaj i za prirodno i kulturno nasljeđe Crne Gore.
Predavanja kolega sa Geografskog fakulteta iz Beograda, stručne radionice i terenske aktivnosti omogućili su učesnicima da se upoznaju sa rezultatima istraživanja na Durmitoru.
Program je, međutim, podzemni prostor otvorio i kao temu društveno-humanističkih nauka. Predavanja prof. dr Danice Šantić i dr Darka Blagojevića povezala su prirodne fenomene sa filozofskom refleksijom i kulturnim obrascima razumijevanja podzemnog prostora, otvarajući pitanje načina na koji prirodni ambijent oblikuje kolektivnu imaginaciju i kulturni identitet zajednice. „Speleološki objekti nikada nisu bili samo geološke forme, već su uvijek bili prostori koji su kroz istoriju stvarali mitove, religijske predstave i različite društvene narative“, kaže Šarović.
Saradnja posebno važna za manje akademske zajednice
Govoreći o značaju međunarodnog povezivanja, Šarović ističe da najveći društveni izazovi današnjice prevazilaze nacionalne granice i da njihovo razumijevanje zahtijeva zajedničke istraživačke platforme. „Danas gotovo da ne postoji društveni problem koji se može objasniti iz perspektive samo jedne discipline ili samo jednog metoda“, navodi.
Međunarodna saradnja, smatra, posebno je važna za manje akademske zajednice poput crnogorske. Ona omogućava da se međunarodno potvrđena znanja i dobre prakse prilagode domaćem društvenom i institucionalnom kontekstu, ali i da lokalna iskustva i razvojni izazovi postanu dio šireg evropskog naučnog diskursa. Upravo dugogodišnju saradnju UCG-a i Univerziteta u Beogradu vidi kao primjer produktivnosti takvog partnerstva.
„Saradnja nije samo formalni oblik akademskog umrežavanja, već prostor u kojem nastaju nove ideje, nova znanja, razvijaju se inovativni istraživački pristupi i stvaraju trajne institucionalne veze između društava“, kaže Šarović.
Nauka kao razvojni resurs
Kada je riječ o položaju nauke u Crnoj Gori, Šarović ukazuje na naslijeđena strukturna ograničenja, potrebu za boljim pozicioniranjem u prestižnim bazama i usklađivanjem sa evropskim istraživačkim i obrazovnim standardima. Istovremeno ocjenjuje da je prethodnih godina ostvaren napredak, posebno u jačanju autonomije Univerziteta Crne Gore i uspješnijem uključivanju crnogorskih istraživača u međunarodne naučne mreže i evropske programe saradnje.
Smatra, ipak, da se budući razvoj naučnog sistema, naročito iz ugla humanističkih nauka, ne može posmatrati isključivo kroz brojke, već i kroz dalje jačanje institucionalne autonomijeistraživačkih centara i sposobnosti društva da znanje prepozna kao jedan od svojih ključnih razvojnih resursa.
Mladim istraživačima i studentima koji razmišljaju o akademskoj karijeri poručuje da nauku ne doživljavaju samo kao profesiju. „Akademski put zahtijeva disciplinu i metodološku dosljednost, ali prije svega podrazumijeva spremnost da se znanje neprestano preispituje i unapređuje“, kaže Šarović
„Izbor akademske karijere nije samo profesionalno opredjeljenje, već izbor načina života koji može doprinijeti izgradnji pravednijeg i održivijeg društva Crne Gore“, zaključuje.
