Kako ističu, deset mjeseci nakon pravosnažnosti presude, osuđeni još nije upućen na izdržavanje zatvorske kazne. Sve to vrijeme živi u neposrednoj blizini djevojčice i njene porodice.

Majka djevojčice koja je seksualno zlostavljana prekinula štrajk glađu ispred suda

“Majka djevojčice juče je započela protest ispred zgrade sudova u Bijelom Polju, navodeći da neće odustati dok pravosnažno osuđeni ne bude upućen na izdržavanje kazne. Prema njenim navodima, on se nalazi na svega pedesetak metara od njihove kuće, a višegodišnji postupak i činjenica da je i nakon pravosnažne presude i dalje na slobodi ozbiljno utiču na dijete i cijelu porodicu”, dodaju NVO.

Kažu da smatraju poražavajućim da majka djeteta koje je bilo žrtva seksualnog nasilja, nakon više od četiri godine borbe kroz institucije, mora na ovaj način da zahtijeva ono što bi pravosnažna presuda trebalo da znači – kraj postupka i izvršenje izrečene kazne.

“Ovaj slučaj od početka prati niz okolnosti koje dodatno obavezuju institucije da postupaju efikasno i sa posebnom pažnjom prema interesu djeteta. Slučaj je prijavljen u junu 2022. godine. Viši sud u Bijelom Polju dva puta je donosio oslobađajuću presudu. Nakon prve, Apelacioni sud je predmet vratio na ponovno suđenje, da bi isto vijeće Višeg suda ponovo donijelo oslobađajuću odluku. Apelacioni sud je potom preinačio tu presudu i Vujisića osudio na pet godina zatvora, a Vrhovni sud je tu odluku potvrdio”, podsjećaju.

Zakonom je, ukazuju, predviđeno pravo osuđenog da pod određenim uslovima traži odlaganje i niko to pravo ne osporava.

“Ali pravo na korišćenje zakonskih mehanizama ne smije dovesti do situacije u kojoj pravosnažna presuda mjesecima ostaje neizvršena, dok dijete koje je bilo žrtva nastavlja da živi u neposrednoj blizini pravosnažno osuđenog lica”, dodaju nevladine organizacije.

Upravo zato, kažu, traže odgovor na pitanje: kako je moguće da je dijete prošlo kroz višegodišnji postupak, dobilo pravosnažnu presudu najviših sudskih instanci, a da gotovo godinu kasnije i dalje čeka njeno izvršenje?

“Posebno zabrinjava što je kao jedan od razloga za ranija odlaganja navođeno zdravstveno stanje osuđenog. Ne ulazeći u zdravstvene podatke niti u ocjenu medicinske dokumentacije, očekujemo da je svaki razlog za odlaganje zatvorske kazne provjeren sa najvećom mogućom pažnjom, naročito imajući u vidu prirodu krivičnog djela, trajanje cijelog postupka i posljedice koje novo odlaganje ima za dijete”, dodaju.

Posebno upozoravaju da su se osuđeni i njegova porodica i tokom sudskog postupka uporno pozivali na njegovo zdravstveno stanje, što, kako tvrdi porodica djevojčice, nije odgovaralo realnom stanju, čemu svjedoče gotovo svakodnevno jer žive u njegovom komšiluku.

“Očekujemo da nadležni sudovi, uz poštovanje zaštite ličnih i zdravstvenih podataka, javnosti saopšte preciznu hronologiju izvršenja ove presude – kada je osuđenom upućen akt za javljanje na izdržavanje kazne, koliko je zahtjeva za odlaganje podnijeto, kada je o njima odlučivano, koliko su odlaganja trajala i koji su postupci trenutno u toku. Da li je slučajnost da je osuđeni dobio poziv za izvršenje kazne u avgustu, tek nakon što je porodica djevojčice reagovala i tražila to od suda”, pitaju.

Kako kažu, javnost očekuje i odgovor na pitanje ko provjerava i na koji način zdravstveno stanje osuđenih koja se prilaže kao razlog za odlaganje izvršenja pravosnažnih presuda.

“Pitamo se da li nalazi vještaka, koje sud razmatra, proizilaze samo iz priložene medicinske dokumentacije ili iz stvarnog trenutnog stanja okrivljenog. Ne tražimo od sudova da odluke donose pod pritiskom javnosti niti prejudiciramo odluku o bilo kojem pravnom sredstvu koje je trenutno u postupku. Tražimo ono što bi u predmetu u kojem je žrtva dijete moralo biti podrazumijevano: hitnost, efikasnost, dosljednu primjenu zakona, sprečavanje zloupotreba i puno uvažavanje najboljeg interesa djeteta”, naglašavaju.

Ne mogu, ističu, da prihvate da proceduralne mogućnosti koje zakon daje osuđenom, uključujući pravo da traži odlaganje izvršenja kazne, u praksi dovedu do toga da teret njihovog korišćenja ponovo snosi dijete koje je već preživjelo nasilje i dugotrajan sudski postupak.

“Najbolji interes djeteta nije formulacija koju treba navesti u obrazloženju odluke. To je obaveza da se u svakom konkretnom postupku vodi računa o tome kakve posljedice institucionalno postupanje ili nepostupanje ostavlja na dijete”, napominju.

Kako dodaju, ovaj slučaj više nije pitanje samo jedne porodice.

“Institucije godinama pozivaju djecu i roditelje da prijavljuju seksualno nasilje, da vjeruju policiji, tužilaštvu i sudovima i da zaštitu traže kroz sistem. Ali kakvu poruku šaljemo drugim roditeljima ako porodica koja je sve to uradila, prijavila nasilje, prošla višegodišnji postupak i dočekala pravosnažnu osuđujuću presudu, ni nakon toga ne može da dobije osjećaj da je postupak zaista završen i da je dijete zaštićeno”, pitaju NVO.

Zato pozivaju Osnovni i Viši sud u Bijelom Polju da ovaj predmet tretiraju sa hitnošću koju njegove okolnosti zahtijevaju i da preduzmu sve radnje iz svoje nadležnosti kako više ne bi bilo nepotrebnog odlaganja izvršenja pravosnažne presude, niti mogućih zloupotreba.

“Istovremeno pozivamo nadležne pravosudne institucije da analiziraju postupanje u ovom predmetu i utvrde da li postoje slabosti u sistemu izvršenja kazni koje omogućavaju da se, ponavljanim zahtjevima i proceduralnim koracima, izvršenje pravosnažnih presuda odlaže toliko dugo, posebno u predmetima u kojima su žrtve djeca. Za ovu djevojčicu i njenu porodicu ovo odavno nije samo pitanje rokova i procedure. Ovo je pitanje sigurnosti, pravde i povjerenja da ih država neće još jednom ostaviti same”, poručuju.

Saopštenje potpisuju:

• NVO Prima
• Sigurna ženska kuća
• SOS telefon za žene i djecu žrtve nasilja Niksić
• Centar za romske inicijative Niksic
• SOS telefon za žene i djecu žrtve nasilja Podgorica
• SOS telefon za žene i djecu žrtve nasilja Plav
• Podržava i SOS telefon za žene i djecu žrtve nasilja Bijelo Polje
• Udruženje Roditelji