“Nakon 30 godina nema tu više takmičenja ni sa kim, ali nikad nisam previše ni letio. Trideset godina zvuči zastrašujuće i monumentalno. Znam da i drugi imaju te jubileje ali meni je osećaj da je to veliko, kažem to bez ikakvog ega, već u smislu da sam sebi pokazao da mogu nešto 30 godina uspješno držati. Bilo je teških odluka ali pokazalo se da su pametne i sad se osjećam bolje nego ikad. Ja sad imam 50 godina i to je samo broj, dugo nisam bio u boljem osjećaju”.
Godine mu zato ne znače mnogo, osim kada se osvrne na svoje početke koje je zbilja rano napravio.
“Ja sam sa 19 godina počeo svirati u grupi ‘Magazin’, sa 20 sam bio solista, postigao uspjeh, ljudi su me počeli identifikovati sa zvukom mora, mediterana, dan danas u meni vide taj zvuk, to je dobro”.
A kada se umori od napornog tempa koji je sebi postavio Grašo ima prave ventile.
“Čovjek mora imati nekakav filter, moj filter su prijatelji, naravno porodica, ali za nju se ne može reći da mi je filter, ona je izvan kategorije bilo čega. Ali u svojoj supruzi imam prijatelja, mi uveče kad djeca legnu napravimo dobar stejk i popijemo bocu vina i pričamo. Tu je i prijateljstvo sa dragim ljudima i broj tri je more, kuća pored mora koju imam, to je moja djedovina, svaki put kad osjetim da sam malo napregnut odem na brod i lovim lignje, prije nekoliko dana sam to napravio, ta tišina mora je najljekovitija na svijetu”.
I premda je muzika za njega najvažnija, već dugo se bavi i drugim biznisima, poput onog porodičnog u oblasti ugostiteljstva.
“Od muzike je sve počelo i tu će sve stati, a biznisom se familija i ja bavimo iz potrebe da radimo. Mi smo sve stvorili radom i nismo rođeni u svili, mi volimo da se radi. Nisam čovjek koji ode 20 dana na Maldive, ne znam šta bih radio na plaži, moj pojam odmora nije selfi na plaži, ja nisam taj tip, moram se kretati”.
Jedva čeka druženje sa beogradskom publikom i kaže da se uvijek posebno osjeća u Beogradu.
“U Beogradu se osjećam fantastično i tu imam dosta prijatelja, to je kao ekskurzija kad dođem, imamo naše teme i istu vrstu humora, o hrani da ne pričam, a u svemu tome tu su i neki manji i veći koncerti”.
A koncerti su ono što ujedno prazni i puni njegove baterije.
