Ovim i zvanično ispravljam naziv pripovijetke srpskog pisca i ljekara, Laze Lazarevića, koji se presefio, pa greškom napisao da će sve to: narod pozlatiti.

Ali nije to mislio pisac da kaže, jer sve će to, bar u Montenegru, premijer Spajić pozlatiti. I to shodno bombastičnim izjavama, koje po Nebojši Medojeviću mogu privredu razoriti kao da je u nju bomba pala.

Ali možda je Medojević to samo, kao i autor ovog teksta, ljubomoran na epohalne domete premijera, koje epoha još nije vidjela, možda zato što ih dosad i nije bilo, niti će ih biti.

No, kako god, ako i ne uspije, Spajić ima jednostavnu ispriku. Može u svako doba reći: „Ja sam u politiku Crne Gore uletio kao slijepi putnik u vlak bez voznog reda. Šorak mi ga donio preko sređenog otpusta državljanstva i rezervnog sastava vojske Republike Srbije, niko me ne može koriti za iznevjeravanje moje političke prošlosti, jer je do Zdravkove Vlade nijesam ni imao, niti je iko i znao za mene, pa mi je sve to i alibi da pitam narod – što me i podržao kad o meni ništa nije znao osim da čitam natalne karte. A i sve priče o natalnim kartama su samo izmišljotine ljubomornih oponenata na moje domete, mada ih nijesam demantovao. Izmišljotine su i kako sam htio državni aerodrom da utrpam Južnokorejancima u ruke i u sve se dobro utalim, kako sam čitao natalne karte po plažama, jer to su sve insinuacije onih koji su ljubomorni na moje evro-domete.“

A sve ovo, mora se priznati, djeluje kao eho one stare: „Lijepo zvuči – sto dukata vrijedi.“…

No, prije neki dan imadosmo priliku da čujemo istorijski muštuluk premijera, koji je pred kamerama, uz socrealistički dežurni osmijeh, djelovao kao tata, koji gladnoj dječici hvata muštuluk da stiže čokolada. Ona iz predizborne fabrike, izmišljene već davno na Cetinju, ili neka druga, još slađa.

No, Spajić je slavodobitno, s mukom prikrivajući epohalni trijumf, saopštio da nam predstoji njegov paket pod nazivom „Euro Model“, za koji, kako pišu neki zlobnici, svoj glas nije dao „samo“ ministar finansija Vuković, što bi mogla biti groteskna koincidencija. Gdje baš ministar finansija da se ne složi sa finansijskim iskorakom..?!!

A sjednica je održana u duhu naše stare crnogorske epske tradicije, elektronski, preko našeg domaćeg WhatsApp-a, jer upravo ta kovanica po naški, u šatro-fazonu, znači: „Šta ima, bolan?“. Dakle: šta ima novo… A neko bi zlobno rekao: „Novo su samo one stare prevare u novom ruhu.“

Novoga ima svega i svačega, pri čemu Medojević poručuje da „epohalni“ projekat Spajića koči to što već mjesecima nastoji da smijeni Novicu Vukovića, ali da niko iz PES-a ne želi tako vruću fotelju. A, po Medojeviću, Vuković je, i to upravo kao ministar finansija (!!!) jedini član Vlade koji je pokazao svijest o mogućim posljedicama aktuelnih Spajićevih namjera, zbog bojazni Vukovića oko Spajićevog eksperimenta, jer je, navodno, imao konsultacije sa EU, Međunarodnim monetarnim fondom i Svjetskom bankom oko limita i rizika javne potrošnje u Crnoj Gori. Medojević tvrdi i da se, umjesto Vukovića, „traži žrtva koja će da potpisuje smrtnu presudu za javne finansije i privredu Crne Gore“.

Medojević u svom oštrom stilu završava izjavu time da „svaka radnica na trafici bolje razumije ekonomske tokove od…“… Ovdje nećemo navesti jednu oštru kvalifikaciju Medojevića na račun Spajića iz čisto etičkih razloga, a u znaku poštovanja presumpcije nevinosti.

Neko naivan i zloban odmah bi rekao ono na šta mnogi misle – da je Spajić promjene nabolje vremenski tempirao, da se Vlasi ne dosjete, kao reklamni trik: upravo od januara 2027. u osvit parlamentarnih i lokalnih izbora u junu.

Dakle, na nekolika mjeseca prije glasanja, ne bi li na taj način stekao izborne poene. U ovom tekstu se nećemo izjašnjavati da li je u pitanju upravo to ili ne, a građani će sami najbolje procijeniti da li je autor ovog teksta još jedan kočničar evropskog puta Crne Gore, koji smatra da je čitav projekat Spajića samo proces pecanja biračkog tijela za jun 2027.

A može li se desiti to čudo pa da Spajić i uspije, pa da sve sumnje padnu u vodu, nek vrijeme pokaže… Ili je spreman da do izbora isprazni svu blagajnu, pa posle kom opanci, kom obojci… Jer: tragovi su mnogi do pećine.

Kakvi, vidjećemo, mada su građani u prilici da ih vide još od trenutka kad je blaženopočivši i časni mitropolit Amfilohije obmanut time kome treba dati podršku nakon izbora 2020. godine, onima koji posle nijesu smjeli čak ni da potpišu Temeljni ugovor (!!!), a potpisao ga je Dritan Abazović, a eho prevare prve Vlade nakon pada režima svi u Crnoj Gori dobro i danas i vidimo i osjećamo.
Naglašavam da u cijelom tom galimatijasu poseban značaj povodom održivosti dubioza oko Crne Gore, kao još jednog Eldorada (i, gle čuda: baš uoči novih izbora) ima činjenica da je danas najpopularniji političar u Crnoj Gori, predsjednik DNP-a Milan Knežević, zajedno s partijskim kolegama istupio iz Vlade Crne Gore, i da ima vrlo oštre riječi kritike prema prevarnim postupanjima Spajića navodeći i da bez Vučića oko državljanstva nikad ne bi riješio probleme svoje kandidature za premijera, a da je potom potpuno okrenuo leđa Srbiji.

Knežević je nedavno oštro kritikovao Spajića generalno, a oko njegovih tvrdnji da Crnoj Gori tobož prijeti hibridni faktor rekao da je Vlada s takvim premijerom: upravo najveća hibridna prijetnja po Crnu Goru kad je riječ o identitetskim i političkim pitanjima.

Uostalom, da ništa drugo i ne znamo nego samo činjenicu da premijer ni prstom nije mrdnuo, osim što je njime povukao ručnu, da se ispravi nepravda i bruka u nivou apsurda u Crnoj Gori, da se pored crnogorskog i srpski jezik rangira kao službeni, kojim govori čak za oko deset posto više građana Crne Gore nego crnogorskim, onda je sasvim jasno da ovog puta: nema nešto trulo u državi Danskoj, nego u Vladi crnogorskoj, koja daje fiktivnu sliku pravne države i istine i po pitanju jezika, a vjerovatno i oko epohalnog obogaćivanja građana Crne Gore pred izbore. Jer, Crna Gora, zemlja čuda, jedina je država u svijetu čiji dominantni jezik nema status službenog! Građani bi rekli: „Toga nema niđe u svijet, sem u Crnu Goru.“… A neko bi dodao i ono: „Blago tome ko je lud.“

Ali, živi bili pa vidjeli, a, umjesto da čekamo Godoa, čekaćemo drugo: umjesto naziva jugoslovenske komedije iz 1980. godine „Stižu dolari“, filma u kojem se takođe očekuje novac iz inostranstva, nije isključeno da slijedi i još jedna komedija za Crnu Goru pod zvučnim nazivom: „Stižu euri“.

Otkud će biti povećana minimalna neto plata za osnovno i niže obrazovanje na 1.000 eura, minimalna neto plata za srednje obrazovanje 1.250 eura, minimalna za visoko obrazovanje 1.400 eura, to izgleda znaju samo dragi Bog i premijer Spajić. Živi bili, pa vidjeli. I na izborima ne obnevidjeli. Nego se jednom opametili, a i vakat je.

A i sjetimo se čuvene poruke serdara Vukote iz „Gorskog vijenca“: „U pamet se dobro Crnogorci!“… A mi, naravno, dodajmo: i svi vi, ostali, trezveni i razumni građani i građanke Crne Gore, svih vjera i nacija, za dobro Crne Gore.