“Novi navodi iz sudskog postupka dodatno potvrđuju potrebu da se ispita čitava vertikala odlučivanja. Nekadašnji direktor NLB banke Črtomir Mesarič izjavio je da bez državne garancije i aktivnosti Vlade i Ministarstva finansija spornog kredita ne bi ni bilo. Vlada kojom je predsjedavao Đukanović odobrila je garanciju od četiri miliona eura, dok ju je Lukšić, kao ministar finansija, potpisao”, naveo je Leković.

Kako je dodao, posebno je neprihvatljiva ranija tvrdnja Đukanovića da nije znao ko stoji iza „Melgonia-Primorke”.

“Kako predsjednik Vlade nije znao kome država garantuje milionski kredit? Kako nije znao ulogu banke čijem je direktoru, prema pisanju „Vijesti”, poklonio sat sa ugraviranim crnogorskim grbom?”, upitao je Leković.

Kada se, kako je dodao, Mesaričev iskaz poveže sa činjenicom da je Vlada kojom je predsjedavao Milo Đukanović donijela zaključak o prihvatanju garancije, a da je Igor Lukšić kao ministar finansija bio ovlašćen da je potpiše i rukovodio resorom koji je pripremao predloge državne pomoći, postoji dovoljan javni i pravni interes da SDT provjeri njihove pojedinačne radnje, informacije kojima su raspolagali i eventualna upozorenja koja su primili.

“Predmet provjere treba da bude da li je političko-administrativna odluka bila zasnovana na potpunim i istinitim podacima, da li je rizik po budžet bio pravilno procijenjen i da li je nakon odobravanja obezbijeđena stvarna kontrola namjenskog trošenja sredstava. Od SDT-a tražim da utvrdi ko je pripremao i donosio odluke, gdje je završio novac odnosno kako je raspolagano imovinom fabrike. Ova inicijativa je prije svega na strani bivših radnika „Primorke”, koji više od decenije čekaju pravdu. Njihova radna mjesta, potraživanja i imovina fabrike ne smiju ostati još jedna nekažnjena žrtva propale privatizacije”, zaključio je on.