Iz Banke hrane ocjenjuju da se o toj kategoriji stanovništa u ekonomskim reformama gotovo i ne govori.

“To su nezaposleni, samohrani roditelji, bolesni, stariji ljudi koji nemaju penziju zbog neuplaćenog radnog staža, kao i porodice sa djecom koje ne mogu obezbijediti ni osnovne životne potrebe”, naveli su u saopštenju.

Kako ističu, poseban problem je što ni svako ko je siromašan ne može ostvariti pravo na socijalnu pomoć. Materijalno obezbjeđenje porodice, navode iz Banke hrane, namijenjeno je onima koji ispune propisane, veoma zahtjevne kriterijume.

“Tako veliki broj ljudi koji objektivno teško žive ostaje bez prava na MOP ili druga davanja. A i oni koji ispune kriterijume primaju iznose od kojih se teško može dostojanstveno živjeti. MOP za pojedinca iznosi oko 100 eura, dok višečlane porodice mogu preživljavati sa svega nekoliko stotina eura mjesečno”, dodaju u saopštenju.

Zato, kako ukazuju, povećanje plata mora pratiti i ozbiljna reforma socijalne zaštite.

“Pitanje za Vladu je jednostavno: ako će država imati novca za veliko povećanje zarada, hoće li imati novca i za ljude koji nemaju platu, za djecu koja nemaju dovoljno za hranu i školu i za one koji zbog strogih kriterijuma ne mogu ostvariti ni minimalnu socijalnu pomoć?”, upitali su iz Banke hrane.

„Socijalna davanja nijesu milostinja. To je obaveza države. Ekonomija se ne može mjeriti samo time koliko zarađuju oni koji imaju posao, već i time kako žive oni koji nemaju ni platu ni dovoljno socijalne zaštite”, poručuje Marina Medojević, predsjednica Banke hrane Crne Gore.