,,Novina u današnjem zakoniku koji je usvojen prije neki dan u Skupštini je da se prosvjetni radnici koji rade u obrazovanju pobrojani u kategoriju od javnog značaja, uz ljude koji rade u pravosuđu, ljekare i advokate“, naveo je za RTV Podgorica predsjednik Sindikata prosvjete Radomir Božović.
Koliko je problem nasilja u školama ozbiljan, pokazuju i slučajevi iz prošle godine. U pojedinim, prema riječima Božovića, reakcije školskih uprava su izostajale, ili kasnile, pa je trebalo i više dana da se sazovu odjeljenska vijeća i razmotre disciplinske mjere.
,,Imali smo slučaj u jednoj školi u Podgorici da je učenik nekim čudnim spletom okolnosti nastavnicu udario ramenom i izbio joj zub. U drugoj školi da je nastavnici slao poruke eksplicitne – seksualne sadržine. Oba slučaja su čekala dok se ne uključi sindikat kako bi djeca dobila kazne i disciplinske mjere“, ističe on.
Ipak, cilj, kaže Božović, nije strogo kažnjavanje djece, niti njihovo slanje u zatvor. Disciplinske mjere, smatra, moraju biti primjerene uzrastu učenika, ali i težini onoga što su učinili.
,,Ne možemo dozvoliti da ne prođe nekažnjeno učenik koji je prije dvije godine za školu Maksim Gorki dva ili tri dana slao dojavu o bombi i škola nije radila. Takav učenik nije dobio premještaj iz odjeljenja u odjeljenja koja nije najrigoroznija disciplinska mjera. Kakva je poruka: škola neće raditi dan-dva, biće neki ukor direkora ili razrednog starješine. Mjere nisu adekvatne učinjenim djelima“, naglasio je on.
Problem, međutim, nije samo u reakciji škola. Božović ukazuje i na odnos dijela roditelja prema nastavnicima, ali i sve izraženije nepoštovanje autoriteta prosvjetnih radnika.
,,Kad djeca čuju da su nastavnici neradnici, neznalice sa kupljenim diplomama, da je to dno ovoga društva, šta očekujete od djece, ona nemaju formirana o značaju nastavnika nego gledaju nastavnike sa visine. Još kad vide da su roditelji moćni i da mogu sve da završe pa…takva djeca dobiju krila“, naveo je on.
U Sindikatu zato očekuju da se nove zakonske odredbe i primjenjuju u praksi – kako bi prosvjetni radnici imali veću zaštitu, a učenici jasnije granice prihvatljivog ponašanja.
