On je kazao i da Hrvatska ne usporava pretpristupni proces Crne Gore, već da se svakom poglavlju mora pristupiti pažljivo, jer se, kako je ocjenio, ona zatvaraju prebrzo, prenosi RTCG.

Grlić Radman je kazao da je pitanje broda “Jadran” postao lajt motiv u Crnoj Gori, ali da je problem i druga imovina.

“Gdje je sva ona imovina koja je oteta, koja je prodana ili data nekome? Pa to je vojna sukcesija koja je dokumentovana. Mi imamo interaktivne mape, dokumente koji mogu to utvrditi. Jedno su političke izjave, a drugo ono čime raspolažemo. I znamo kada je, u kom trenutku otišlo u Crnu Goru”, istakao je on.

Hrvatski šef diplomatije kazao je da je dosta plovila nestalo pod okriljem noći.

“Recimo jedna podmornica našla je put preko jedne države u jednu drugu državu, vojna bolnica i tako dalje. Mi imamo to sve zapisano i radi se o imovini vrijednoj više od 2,7 milijardi dolara”, naglasio je on.

Kazao je da je popis navodno otuđene imovine utvrđen još 1991, te da su 31. maja 1990. znali tačno sa čime raspolažu u Hrvatskoj.

“Imali ste negdje otprilike oko 207 tih plovila, a 30-ak ste imali u Crnoj Gori. I sad imate godinu kasnije gdje je sve obrnuto. Znači, 207 u Crnoj Gori, a 30-ak u Hrvatskoj. Dakle, mi imamo te podatke i to je naša pozicija, ne treba da skupljamo nikakve potpise”, kazao je Grlić Radman.

Govoreći stopiranju zatvaranja poglavlja, hrvatski ministar je kazao da ona poglavlja koja su zahtijevala posebnu pažnju ne mogu se samo tako zatvarati, jer postoje nekakvi geopolitički razlozi.

“Tu se mora precizno vidjeti o čemu se radi. A i kod 14. poglavlja treba utvrditi prave razloge. Nije stvar u tome da se poglavlje zatvori ili ne zatvori, nego treba ga dobro proučiti. To je naša preporuka i drugima. Jer imam osjećaj da se nekako prebrzo zatvaraju ta poglavlja. Mi nemamo otvorena pitanja, nego imamo pitanja vladavine prava. Temeljna pitanja, vrijednosna pitanja, koja su pitanja Evropske unije, same zajednice vrijednosti. Dakle, ovdje se radi o tome da se nešto mora ipak isporučiti”, naveo je on i dodao da svaka država, shodno svojim razlozima, može argumentovano i suvereno dati svoje mišljenje vezano za određeno poglavlje.