Ono što su vozači širom Evrope odavno navikli, u Crnoj Gori je ovih dana postalo stvarnost na pojedinim benzinskim pumpama: pištolj za gorivo uzima sam kupac. Zaposleni koji su do juče točili gorivo na tim stanicama sada su na raspolaganju za pitanja, a vozač izlazi iz automobila, bira gorivo i sam puni rezervoar.
Prve reakcije građana nijesu laskave. „Ovoliko skupo gorivo, a još sam da sipam“ rečenica je koja se, u raznim varijantama, čuje na stanicama i najbolje sažima raspoloženje.
Ogorčenje je razumljivo: gorivo je u ovoj godini više puta poskupjelo, pa vozači imaju utisak da za istu, ili višu cijenu dobijaju manje usluge. Građani jednostavno nijesu navikli na to, ali će se po svoj prilici morati navići.
Otvoreno je i pitanje gužvi. Samouslužno točenje samo po sebi ne mora da produži red, a operateri širom svijeta često tvrde da je upravo suprotno.
Ipak, u početku su zastoji skoro neizbježni: neko traži uputstvo, neko ne zna kako se otvara poklopac rezervoara, neko čeka da mu zaposleni „ipak“ natoči, a vozač iza njega gubi strpljenje.
Najveći pritisak očekuje se u jutarnjem i popodnevnom špicu i vikendom, na stanicama sa malo točionih mjesta.
Zašto kompanije posežu za ovim modelom, logika je poznata. Troškovi rada čine značajan dio troškova maloprodaje goriva, a u Crnoj Gori su maksimalne maloprodajne cijene propisane uredbom.
Naftne kompanije su u martu, u jeku previranja na tržištu, upozoravale da gorivo prodaju ispod nabavne cijene.
Kad se cijena ne može slobodno prilagođavati, štednja se traži drugdje, a zaposleni na točionom mjestu prvi su na listi. Šta su kompanije zvanično navele kao razlog za uvođenje samouslužnog točenja na pojedinim pumpama, tek treba čuti.
U većini zemalja EU samouslužno točenje odavno je standard, a ne izuzetak. Istraživanje Evropske komisije o gorivima, rađeno anonimnim obilaskom stanica u šest gradova članica, pokazalo je da je posluživanje vozača ponuđeno tek na malom dijelu stanica, oko petine. U Pragu su sve obiđene pumpe bile samouslužne, a odmah iza njega bio je Berlin.
U Skandinaviji, Francuskoj i zemljama Beneluksa uobičajene su i potpuno bezuposadne stanice, koje obično prodaju gorivo jeftinije od klasičnih.
U Finskoj je, prema starijoj analizi tržišta, više od polovine stanica radilo bez osoblja. Evropski trend je jasan: pumpe se sve više pretvaraju u automatizovana točiona mjesta uz po koju prodavnicu.
Najzanimljiviji je italijanski model, koji se često navodi kao primjer. Tamo na istoj pumpi postoje dvije cijene za isto gorivo: niža za „fai-da-te“, odnosno samouslužno točenje, i viša za „servito“, odnosno posluživanje.
Prema portalima koji prate cijene goriva u Evropi, razlika može iznositi od 15 do 25 centi po litru. Drugim riječima, tamo ko sam sipa, taj manje plaća. To je suštinska razlika u odnosu na raspoloženje koje se sada čuje kod nas.
Sve upućuje na to da će se samouslužno točenje širiti, jer ga pokreću isti razlozi kao i drugdje u Evropi: troškovi rada i tehnologija koja plaćanje i točenje čini jednostavnim. Ali neće se desiti preko noći, niti nužno na svim stanicama.
Realniji je mješoviti model, u kojem dio pumpi, naročito na magistralama i turističkim pravcima, zadrži posluživanje, a dio pređe na samouslužno. Pravila će morati da vode računa i o bezbjednosti, pa se tako u okruženju autogas često izuzima iz samouslužnog točenja, kao i o starijim vozačima i osobama sa invaliditetom kojima će pomoć na pumpi i dalje biti potrebna.
Nije zanemarljivo ni pitanje radnih mjesta, jer svako točiono mjesto koje se automatizuje znači manje posla za pumpadžije. Sindikati i država će, ako se model proširi, morati da odgovore šta će biti sa tim ljudima.
Najveća greška bila bi da se samouslužnost uvede bez ikakve koristi za potrošača. Ako se pumpadžija ukine, a cijena litra ostane ista, građani s pravom pitaju gdje je ušteda i ko je zapravo dobio.
Navići će se, jer se ljudi navikavaju na sve, ali povjerenje se mnogo teže stiče. Zato bi kompanije, ako žele da model zaživi bez trzavica, morale da urade tri stvari: da ponude jasne cijene i uputstva na točionom mjestu, da ostave osoblje pri ruci onima kojima je pomoć potrebna, i da kupcima pokažu šta od svega ovoga imaju oni.
