„Zaista podatak nije bio ni malo prijatan i nije se očekivalo da na tom uzorku od 1300 ispitanika koji je sproveden, da su nastavnici doživjeli neki vid nasilja, znači svaki četvrti. A da je to ipak, kad pogledam, te ustanove dosta puta ili mnogo puta ostajalo i nezabilježeno i nije se znalo, ili nekad da li se to neko kaže, da li je prikrio, ali u najvećem slučaju nastavnici su prelazili preko zaista niza tih uznemiravanja ili nasilja, bilo da je bilo od strane učenika, njihovih roditelja, uprava, pa čak i kolega su izjavili da su trpjeli određene pritiske“, kazao je Slavko Đilas, predsjednik Opštinskog odbora SPCG u Nikšiću.
Đilas podsjeća da su, nakon roditelja nastavnici među najvažnijim osloncima djeci. Istovremeno, podsjeća i na zakonom pooštrene kazne za napade na prosvjetne radnike.
„I u Krivičnom zakoniku po prvi put vaspitanje i obrazovanje definisano kao djelatnost od javnog značaja, pa je negdje sa zdravstvom, socijalnom zaštitom, sa braniteljima i određene su kazne zatvorske za lakšu tjelesnu povredu, recimo, koju učini roditelj nastavniku, kazna je od šest mjeseci do tri godine, a za težu tjelesnu povredu je kazna zatvora od dva mjeseca do četiri godine. Sad su ustanove dužne, kad se desi nasilje, bilo nad učenikom ili nad nastavnikom ili drugim zaposlenim u školi, da procesuiraju i prema tužilaštvu i prema policiji, ako je u pitanju učenik prema Centru za socijalni rad. Ranije je bio nastavnik ostavljen sam“, objasnio je on.
Nasilje je, međutim, samo jedan od problema sa kojima se nastavnici suočavaju. Njihov položaj, odgovornost i uslovi rada godinama su tema sindikalnih zahjteva.
„Obično su se te plate u prošlom vremenu kretale ispod prosJeka, te zarade sa visokom spremom, ispod državnog prosjeka. Naišao je bio jedan momenat, ono, bila Evropa 1, pa Evropa 2, pa onda smo i sa našim Ministarstvom i Vladom ispregovarali, bilo i povećanje koeficijenata, i te zarade su bile prešle prosjek. Sada su one ponovo ispod prosjeka i mislim da bi trebalo negdje da nađemo zajednički dogovor, da negdje stoji tamo u zakonu, da plate prosvjetnim radnicima budu ipak iznad državnog prosjeka. Pa koliko-toliko“, smatra Đilas.
Zaštita nastavnika, ali i poboljšanje uslova rada, zahtjevaju konkretnije mjere i odgovornost svih aktera u društvu.
„Da negdje shvatimo da je, ono kad kažu svi- stub jedne zemlje, vaspitanje, obrazovanje, da se da podrška nastavnom kadru u cilju i poštovanja njihove ličnosti, dostojanstva i sve“, zaključio je.
Dok se o nasilju u školama uglavnom govori kroz prizmu učenika, ne smije se zaboraviti ni bezbjednost onih koji ih obrazuju i vaspitavaju. Škola je, ipak, i njihovo radno mjesto.
