U Republici Srpskoj ga zovu „predsedniče“, iako trenutno nije ni na jednoj funkciji. Na vlasti je decenijama i bio je sve što se može biti – predsednik Republike, predsednik Vlade i srpski član Predsedništva BiH. Danas je najmoćniji čovek u Republici Srpskoj i na korak je od novog premijerskog mandata. Pamti vreme Slobodana Miloševića, Vojislava Koštunice i Borisa Tadića, ali kaže da sa Aleksandrom Vučićem ima najbolje odnose jer on u detalje prati situaciju u BiH i ima puno razumevanja za RS po pitanju razvojnih projekata. Zbog toga lider SNSD-a Milorad Dodik u intervjuu za Srpski nedeljnik Kompas kaže da bi za region i Evropu bilo interesantno, a i korisno, da Vučić i on budu dvojica predsednika Vlade srpskog naroda. Pruža punu podršku Vučiću na izborima 25. oktobra i poziva sve iz Republike Srpske da glasaju za njega.

Ovo nije pobjeda jedne stranke. Ovo je pobjeda srpske samosvijesti, srpske sabornosti i srpske vjere u sebe, izražena na izborima – najdirektnijim i najčistijim putem

Ako Vučiću bude trebalo, kaže da će napisati predgovor ili prilog za njegovu knjigu o tome kako je pobedio obojenu revoluciju jer su, dodaje, „iste izvođače radova preživeli“.

Obično bih počela intervju analizom izbornih rezultata u BiH, ali sada bih direktnije s obzirom na to da ste ostvarili političku dominaciju. Da li ćete sesti u premijersku fotelju?

Prije svega, želim da se zahvalim narodu koji je 4. oktobra pokazao koliko vjeruje u svoju Republiku Srpsku. Bez tog povjerenja ne bi bilo ni rezultata ni svega što sada možemo da uradimo.

Za razliku od nekih koji su u kampanji govorili o tome kako će sigurno biti premijeri, ja sam rekao da oni to sigurno neće biti i kao što vidite, bio sam u pravu. Izborni rezultati u Republici Srpskoj pokazali su dominaciju srpske samosvijesti, srpske sabornosti, srpske vjere u sebe i srpske riješenosti da odbrane svoje. U tom kontekstu, kroz, kako Vi kažete, „dominaciju“ SNSD-a i naših koalicionih partnera, sa kojima smo blizu dvotrećinske većine u Narodnoj skupštini Republike Srpske.

Mi smo, kao tim ljudi sa mnom na čelu, najbolje otjelotvorenje srpske samosvijesti, vjere, sabornosti i riješenosti i zato smo trijumfovali. Naša konkurencija nema politiku, ona ima samo međusobno takmičenje u tome ko glasnije mrzi mene i SNSD. I onda u dogovoru i pod uticajima određenih krugova iz inostranstva misle da je to dovoljno.

Time potcjenjuju srpski narod, njegovu slobodarsku i demokratsku samosvijest. Mi smo narod hiljadugodišnje jasne istorije, sa Srpskom pravoslavnom crkvom kao simbolom kontinuiteta tog trajanja, narod kosovskog mita i žrtve, narod beskompromisan u ukidanju ropstva u 19. vijeku i narod koji je bez oklijevanja dva puta stao naspram rušilačkih germanskih armija. Takvom narodu, u demokratiji, ne možete nametati volju. Prosto ne možete.

Kandidat HDZ-a Darijana Filipović novi je hrvatski član Predsedništva BiH, a vi imate dobre partnerske odnose sa Čovićem. Prostom većinom vi možete da dobijete pomilovanje koje će Miniću omogućiti da vam poveri mandat za sastav nove Vlade Republike Srpske. Da li je ovakav scenario izvestan ili tu može da bude nekih problema?

Ja sam priznanje svog naroda već dobio. Ne samo rezultatom ovih izbora nego svih ovih godina, a posebno nakon političke inkvizicije kolonijalnog guvernera Kristijana Šmita, kolonijalnog upravnika Majkla Marfija i njihovih pilatovskih slugu iz sarajevskih lažnih kvazipravosudnih institucija.

Zato bi bilo interesantno, ne samo za srpski narod i region već i za Evropu, da Aleksandar Vučić i ja nakon trijumfa postanemo predsjednici dvije vlade srpskog naroda

Ono kroz šta sam ja prošao liči na sadističke totalitarne sudove iz 20. vijeka. U zemlji u kojoj su čak i komunisti insistirali na međuetničkom balansu, mene je proganjalo i o meni odlučivalo isključivo muslimansko kvazitužilaštvo i lažni sud. Bio sam prikazivan na televizijama muslimanskoj javnosti sa idejom poniženja i mene kao pojedinca, ali i Republike Srpske kao kolektiva.

Pobijedio sam. Godinama sam sa svojim timom predano radio na povezivanju sa političkim snagama širom svijeta koje će oblikovati svijet do kraja 21. vijeka. Njihovo vrijeme je prolazilo, a naše još uvijek dolazi. S tim u vezi, znao sam da moram srpskom narodu kupiti još malo vremena. Zato sam učestvovao u toj farsi.

Kada ste lider srpskog naroda, morate biti svjesni da to kroz istoriju uvijek nosi mnogo više pritisaka nego kod nekih drugih. Oni su krenuli na mene i sudili meni jer ne mogu odjednom da stave u sudnicu milion Srba. I tih milion Srba je to razumjelo.

To pokazuju ovi izborni rezultati, ali ja sam to znao već dugo. Ljudi znaju da sam ja stalno u restoranima, kafićima i šetnjama Banjalukom. Svakodnevno srećem veliki broj ljudi. I vidio sam u njihovim očima i u stisku svake ruke da su svjesni toga.

I to priznanje i poštovanje, vjerujte, duboko je urezano u mene, moje srce i moje misli. I sada se svima zahvaljujem, svakom čovjeku kojeg sam sreo. U tom smislu, ja sam sva priznanja koja su mi potrebna već dobio.

A taj pravno-tehnički aspekt koji vi pominjete mogao bi biti interesantan kao potvrda da je na ovim izborima osnažen dejtonski međuetnički balans, da su legitimni predstavnici naroda u organu Predsjedništva većinom riješeni da nikada više niko osim njih, demokratski izabranih predstavnika naroda, ne može donositi odluke koje se tiču tih naroda.

Pročitala sam zanimljiv komentar da je opozicija dobila šta je tražila, dobila je skenere, ali bi bolje prošla da su se glasovi ručno brojali dva meseca. Najveći gubitnik izbora je SDS, i to ne samo na nivou Republike Srpske. Željka Cvijanović je ubedljivo pobedila u trci za srpskog člana Predsedništva. Šta je, prema vašoj oceni, presudno uticalo na birače da bude ovakav rezultat? Bila je manja izlaznost.

Znate šta je tu najzanimljivije? Način na koji dijelove našeg domaćeg političkog diskursa kojekakav međunarodni otpad koristi da nešto nametne, podrži i na tome masno zaradi.

Decenijama pobjeđujem opoziciju, sa svojim timom, i oni umjesto da urade ono što racionalni ljudi rade i promisle gdje griješe, stalno se vade na izmišljenu priču o tome kako ih mi krademo na izborima.

A mi, SNSD, najkažnjavanija smo stranka od strane Centralne izborne komisije koja je u rukama muslimanskog Sarajeva i Srba koji tamo sprovode interese opozicionih srpskih političkih partija.

I onda onaj bavarski neurozni tip Kristijan Šmit 15 puta interveniše na Izborni zakon BiH kako bi sproveo posao ukupne vrijednosti 60 miliona evra za sada. I šta mislite ko se tu najviše okoristio? Pa sigurno oni koji su to ubacili u zakone, koji su se bavili postupcima nabavki i sprovođenja toga.

Eto, oni su jednu zabludu naše opozicije iskoristili da se dobro okoriste u čitavom poslu. Uzgred, toliko su to brutalno radili da su najjeftiniju ponudu na tenderu odbacili jer je, iako relevantna, došla od kompanije iz Republike Srpske.

I eto, na kraju su izbori sprovedeni kako je opozicija dugo tražila, stranci se okoristili o naše pare i rezultat je takav da je sprdnja na društvenim mrežama išla u pravcu da su oni mene zapravo krali sve ovo vrijeme.

Željka je pobijedila nikad ubjedljivije zato što je ona format političara svjetske klase. Neizostavan i ključni činilac svih naših uspjeha. Žena koja osjeća srpski, a razmišlja svjetski. Svuda i u svakoj prilici. Naš kapiten u Sarajevu i snaga iza svake naše pobjede.

Uzgred, da kažem mnogima koji bi srpski narod podučavali i tutorisali ga jednakosti i pravima – Željka Cvijanović je žena sa najviše pobjeda na neposrednim izborima u Evropi. Ako računamo i parlamentarne izbore, ona je izjednačena sa Angelom Merkel, koja je četiri puta formirala Vladu Njemačke. Željka je pobijedila tri puta na neposrednim izborima i jednom formirala Vladu nakon izbora. A ima i jedan trijumf više od Margaret Tačer.

E, to vam je srpski narod – čije žene su prve u Evropi glasale za prisajedinjenje Banata, Bačke i Srema Kraljevini Srbiji, narod koji je ukinuo ropstvo u 19. vijeku dok su 1958. godine zatvorili posljednji ljudski zoološki vrt u Briselu. I sad nama žele da sole pamet.

„Željka Cvijanović je žena sa najviše pobjeda na neposrednim izborima u Evropi. Ako računamo i parlamentarne izbore, ona je izjednačena sa Angelom Merkel, koja je četiri puta formirala Vladu Njemačke“

Nije se ni Bakir Izetbegović proslavio, njegova stranka je osvojila više glasova od njega. Iako je priznao lični poraz, poručio je da će SDA biti neizostavni partner u sastavljanju vlasti. Nije isključio razgovore sa SNSD-om i HDZ-om BiH. Da li ste već razgovarali o tome i šta bi bio vaš uslov za takvu vrstu saradnje?

Iskustvo me je naučilo da nije važno kako se pobjednička strana iz Sarajeva naziva, već me isključivo i samo zanima da li su spremni da napuste sulude i nerealne političke projekte koje su za muslimane, tj. Bošnjake, kreirali u kojekakvim kancelarijama širom svijeta.

Uzgred, kancelarijama koje su poražene i teško da će se u dogledno vrijeme vratiti u pogon na način na koji je to bilo nekoliko prethodnih decenija.

S tim u vezi, nije važno šta će Bakir Izetbegović ili neko drugi da razgovara sa mnom, već oni moraju da se dogovore među sobom imajući u vidu nekoliko činjenica.

Prvo, obećali su im i finansirali da će od nas da naprave neku bosansku troreligijsku naciju, nisu uspjeli. Mi smo pravoslavni Srbi i postojanje Bosne vezano je za srednji vijek i hrišćanstvo.

Drugo, obećavali su im centralizaciju i unitarizaciju BiH na način da oni dobiju pravo da majorizuju, tj. upravljaju sa druga dva naroda kako bi ih demografski i ekonomski uništili i na kraju od BiH napravili isključivo muslimansku državu.

Treće, sve što političko Sarajevo u svim oblicima radi napisano je u Islamskoj deklaraciji Alije Izetbegovića koja nesporno zagovara preuzimanje političke vlasti radi uspostavljanja islamskog poretka čim je „brojno toliko snažan“.

E sad, kako god da se zove sagovornik, mora da shvati da nijedna od te tri stvari nije realna, moguća i neće se desiti. I da, ako žele da troše još godina uludo, mogu to slobodno, ali nas neće slomiti, a oni će kao narod ostati u klinu mržnje i netolerancije prema svojim susjedima u BiH.

Za nas je Dejtonski sporazum jedini okvir na koji pristajemo, a oni su ga definisali kao „ludačku košulju“. Mi u BiH kakvu oni žele nećemo živjeti i ne živimo.

Oni, ako je žele u ovim granicama, a na bazi Dejtonskog sporazuma, hitno treba da se umiju hladnom vodom i okrenu sebi.

Više puta sam rekao, ja imam puno poznanika i prijatelja među Bošnjacima. Nije taj narod zaslužio da ima lidere koji su podanici u zabludi.

„Iskustvo me je naučilo da nije važno kako se pobjednička strana iz Sarajeva naziva, već me isključivo i samo zanima da li su spremni da napuste sulude i nerealne političke projekte“

Čak je i Plenković primetio u jednoj od svojih izjava da imate bolji međunarodni status nego ikada pre. Otvorena je nova stranica u saradnji Sjedinjenih Američkih Država i Republike Srpske, sastajete se sa Netanijahuom, Putinom, u dobrim ste odnosima sa Trampovom administracijom. Praktično ste bili politički „otpisani“ u jednom trenutku. Kako ste to uspeli, kojom veštinom?

Korišćenjem zdravog razuma. Oni koji su donosili odluke i usmjeravali politike na Zapadu bukvalno su pročitali tezu o kraju istorije i pomislili da je njihov trijumf, oličen u raspadu Sovjetskog Saveza, doveo do toga da polažu pravo na sudbine i odluke svakog čovjeka i svakog kamena na zemaljskoj kugli.

A to je, izvinite, nešto što se može uporediti samo sa rasizmom u najgoroj formi.

U tom ludilu otišli su toliko daleko da su počeli svijetu da nameću gluposti o roditelju 1 i roditelju 2, napadali na hrišćanstvo, počeli da se bave kreiranjem čitavih nacija i na kraju, svojim djelovanjem na ruskim granicama doveli do toga da pukne saradnja i stabilnost u Evropi.

Nažalost, danas je Evropa najveći talac politika koje su joj nametnute, a održava ih birokratija u Briselu koja je podešena na tim politikama.

Mi smo danas izloženi pomahnitalim evropskim birokratama koje svoj narod guraju u ludilo održavajući sukob koji je doveo do toga da klekne moćna njemačka ekonomija i čitava Evropa umjesto jeftinog energenta ima višestruko skuplje alternative koje izbijaju novac iz džepova njihovih građana.

Zato se i sukobljavaju sa talasima protesta svojih građana nezadovoljnih što stotine milijardi njihovog novca ide u rat koji osjećaju kao štetan i loš za njih, dok u isto vrijeme smanjuju budžete za obrazovanje i podižu cijene života.

Taj narod na ulicama Evrope takođe koristi zdrav razum. I pobijediće, vrlo brzo.

Mi smo odavno na ispravan način locirali saveznike. Birokratija u Briselu vam je danas kao poražen osvajač u bunkeru. Oni su, iako i dalje u borbi, Evropa prošlosti.

Mi, sa narodom u Evropi i našim političkim saveznicima, mi smo Evropa budućnosti.

Na izborima je potučen i Konaković koji se svađao sa Srbijom i samoinicijativno prekidao diplomatske odnose. Glavni potez bio je što je povukao sekretaricu i vozača iz Beograda i tako pričinio ne znam kakvu štetu ambasadoru Aleksandru Vranješu. Da li će se posle formiranja vlasti prekinuti sa ovako lošom praksom prikupljanja jeftinih političkih poena?

Dino Konaković nije vrijedan trošenja previše riječi na njega.

Već sam vam pričao o tome da za Sarajevo i Bošnjake i njihovu budućnost nije važno kako se neko zove, već da li su svi zajedno spremni da odustanu od političkih, nacionalnih i socijalnih zabluda u kojima se nalaze.

Dino Konaković je jedan od ljudi najskromnije političke inteligencije koje sam sreo u životu, a ja sam sreo na hiljade političara različitih nivoa.

Na kraju je iz nekog razloga ispao opsjednut vozilima. Sjećate se kako je govorio da će „bagerom pregaziti“ mene i SNSD. Onda je protiv Srbije vodio diplomatsku borbu tako što je povukao vozača Ambasade BiH u Beogradu.

U kontekstu prevoznih sredstava, on se najbolje uklapa u onu „Gdje ćeš, Dino, biciklom na Rusiju!“

Njegov napad na Aleksandra Vučića i Srbiju, to vam je kao udar bube o šoferšajbnu. Uklonite prskalicom i brisačima.

U razgovoru za Srpski nedeljnik Kompas ambasador Vranješ mi je rekao da nije siguran da BiH više može biti funkcionalna i da bi pre očekivao da će se potpuno urušiti iznutra i da će institucionalno kolabirati. Kakvo je vaše mišljenje? Ima li BiH šanse da opstane i u kakvim okolnostima?

BiH je institucionalno kolabirala i potpuno je urušena iznutra. Za to su krivi oni koji su pristali na zakone koje nameću stranci, a ne donosi Parlamentarna skupština BiH.

Za to su krivi oni koji su pristali na to da dio Krivičnog zakona bude poštovanje ili nepoštovanje stavova čovjeka koji nema biračko pravo u BiH, ali od BiH dobija masnu platu.

Bošnjačka komponenta u BiH je politički nedorasla i nezrela. Na mnogo nivoa, ne samo političkom. I opet ponavljam – taj narod to nije zaslužio.

Ali ako žele da iskorače, moraju donijeti bolne odluke iz pozicije toga da se sve njihove zablude urušavaju.

Prije svega, nema BiH koja pripada vama. Ona je vlasništvo sva tri konstitutivna naroda.

Republika Srpska postoji i neće biti ukinuta, ima svoje granice, institucije i baštini istorijsko trajanje srpskog naroda na tim prostorima.

Sve što smo uradili, uradili smo kada je poštovan Dejtonski mirovni sporazum kao jedini održiv okvir za BiH.

Onog trenutka kada su Bošnjaci pristali na to da taj sporazum proglase zastarjelim i ludačkom košuljom, a pristali na to da drugi vladaju njihovim odlukama, oni su uništili BiH.

To jeste pitanje za njih. Mi smo odbranili našu samostalnost i imamo sve prerogative borbe da je dodatno ojačamo.

Kako da BiH gradi zajedničku budućnost ako entiteti imaju svoje istine o onome što se zbivalo tokom rata? Videli ste kakve je reakcije izazvala sahrana Ratka Mladića u Beogradu, a da pomenem i to što stalno provejava teza o „genocidnoj Republici Srpskoj“.

Zamislite vi dokle ide nečija mržnja kada su ljudi napali činjenicu da je srpski general sahranjen. Graniči se sa monstruoznošću ideja da je moguće čitavom jednom narodu i slobodnim ljudima bilo gdje zabraniti ili ograničiti pravo na sahranu ili odlazak na nju.

Srpski narod, kao i svaki drugi, ima pravo na iskrenu emociju prema vremenu koje je za njega bilo borba za opstanak i borba da se ne ponovi prošlost.

Svaki razuman čovjek vidio je prostu činjenicu: srpski narod se slobodno okupio na sahrani, izrazio emociju prema preminulom i to učinio bez ijedne riječi ili gesta koji bi izašao iz okvira pijeteta i elementarnog ljudskog poštovanja.

I o tome nam, npr., lekcije dijele zajedno sa Karen Pirs iz Velike Britanije, koja se hvali svojim doprinosom na Bonskim ovlašćenjima koja su od BiH napravila koloniju stranih interesa i eksperimenata.

A ni Karen Pirs niti bilo ko iz Velike Britanije ili sa Zapada nije rekao nijednu riječ o sahrani Dinka Šakića 2008. godine u ustaškoj uniformi.

Priča o genocidnoj Republici Srpskoj je potvrdila da se od početka sve u vezi sa Srebrenicom tretiralo kao dio projekta legitimizacije gašenja Republike Srpske.

Zato je nama veoma važno što pozicije Republike Srpske podržavaju i podržavali su istaknuti autoriteti u oblasti proučavanja Holokausta i genocida kao što su Jehuda Bauer, Efraim Zurof i Gideon Grajf i brojni drugi.

Znate, stičem utisak da bi oni koji su cijelu buku o Srebrenici održavali sad najradije prestali da se o tome priča.

A ja mislim da je naš interes, cijelog srpskog naroda ma gdje živi, da tu laž razvejemo do kraja.

Zato odajem veliko priznanje Aleksandru Vučiću koji je predvodio delegaciju Srbije u GS UN i koji je doveo do toga da 109 država svijeta ne glasa za rezoluciju o Srebrenici i stavljanje epiteta genocidnog naroda nama Srbima.

Kakvi su vaši odnosi sa Vučićem?

Ako pričamo o odnosima dva lidera, potpuno komplementarni. Mi vidimo budućnost našeg naroda na isti način. Ne pristajemo da se samo od Srba traži i očekuje ono što se nije tražilo i očekivalo od bilo koga drugog.

Mi odlučno, bez obzira na sve pritiske, vučemo naprijed.

Ako pričamo o odnosima dva političara, mi vidimo svijet na sličan način. Svako ima svoju nijansu, iz sopstvenog iskustva i sopstvene pozicije. Ali strateški se razumijemo.

Težina koju naše pozicije nose uslovila je da smo mnogo agilniji, vještiji, spremniji i dalekovidniji od naše konkurencije.

Ne samo po tome što smo obojica izloženi sličnoj ili istoj vrsti pritiska zbog naroda kojem služimo, već zato što je on demonstrirao da je uz nas kad je nama najteže, npr. u noći kada je pomahnitalo Sarajevo sa Šmitom mislilo da nakon lažne presude meni može da krene u uništenje i komadanje Republike Srpske, njenih institucija i naroda.

Vučić je isto veče bio sa nama. Meni je to kao političaru mnogo značilo, kao čovjeku neizmjerno.

Nisam siguran da bi u tim uslovima bilo koji lider Srbije iz prošlosti učinio tako nešto.

Izvjesno je da će na izborima 25. oktobra u Srbiji SNS dobiti najveću podršku, a Vučić priliku da bude premijer. Na izborima učestvuje i Studentska lista, bez studenata doduše, koju organizuje nekakav plenum i koja je posebnu pažnju usmerila na dijasporu i Republiku Srpsku. U Republici Srpskoj nisu dobro dočekani kada su krenuli na biciklama, a videli smo i transparente. Kako gledate na ova dešavanja?

A kako da budu dočekani kada je jedan od istaknutijih lidera te liste izgovorio sljedeće, citiram: „U Srbiji ima obavezu da stvari nazove svojim imenom, tj. da kaže kako se u Srebrenici dogodio genocid. Sljedstveno, Srbija ima moralnu obavezu da moralno i materijalno pomogne žrtvama ove tragedije i zato valja podržati deklaraciju Žarka Koraća o genocidu u Srebrenici“.

I kako očekuju da tamo budu dočekani?

U danima kada je srpski narod zbog sahrane generala Mladića imao dane i nedjelje svoje refleksije i sjećanja na ta tragična vremena, vi dolazite sa ovakvim čovjekom koji vas predvodi da tražite podršku birača za njega?

Pri tome, moram vam reći, to je bilo toliko spontano od strane naroda da su čak i oni shvatili da im ne treba dalje provociranje Srba svojim prisustvom.

Što se tiče Republike Srpske, naš narod će dominantno podržati Aleksandra Vučića, a pozivam sve koji porijeklo i rodbinske veze vežu za nas da podrže listu Ujedinjena Srbija – Aleksandar Vučić.

„Nikada više EU neće biti korišćena da se ukrade slovo, a kamoli nadležnost od Republike Srpske“

Tramp je rekao da SAD imaju dobre odnose sa Srbijom, Putin je izjavio da bi bilo dobro da Vučić bude premijer. Šta vi kažete?

Došlo je vrijeme snažnih lidera, odlučnih ljudi sa stavom i hrabrošću. Ljudi koji zdravim razumom treba da izgrade svijet na ruševinama koje su nam ostavile elite koje su nas dovele do ivice ambisa.

U takvom svijetu potpuno je prirodno da stižu takve poruke sa najmoćnijih adresa svijeta.

Srbija je unikatna država u Evropi koja ima izuzetne i strateške odnose sa tri najmoćnije sile svijeta – Kinom, Rusijom i SAD.

I sad zamislite te države da blagonaklono gledaju na neke pojave koje bi na konkretan projekat ili pitanje odgovorile sa: čekamo plenum u Novom Pazaru da nam da saglasnost da uopšte otvorimo vaš mejl.

Nakon toga svi plenumi će odlučivati o tome da li ćemo vam odgovoriti, a superplenum o tome ko će u ime Srbije da priča sa vama.

Vučić je rekao da priprema knjigu kako je pobedio obojenu revoluciju. Da li, prema vašem mišljenju, sve što smo gledali u protekle dve godine kroz blokade ima elemente obojene revolucije?

Mogu mu ja napisati i predgovor ili neki prilog knjizi ako bude htio.

Iste smo izvođače radova preživjeli, samo su se Nijemci kod mene manje sakrivali.

Mnogo je važno, ne samo za Srbe i Srbiju, da Vučić pobijedi. Biće to veličanstven kraj projekata koji su na isti način, po istoj modli, rušili legitimne vlade, a onda uzrokovali samo nesreću i haos.

Kome nije jasno, neka pogleda Ukrajinu i šta su tamo uradili.

Suština svake izjave koja dolazi iz EU, uključujući i poslednju izjavu Marte Kos da „više neće biti Viktora Orbana“ među novim članicama, je insistiranje na uvođenju sankcija Rusiji. Kako u tom kontekstu posmatrate proces evrointegracija danas?

U kontekstu Evrope danas, šta tačno predstavlja Marta Kos? Koga ona predstavlja? Šta je ona?

Ona je kadar opozicione stranke iz Slovenije, predstavlja jednu odnarođenu i od pameti razdvojenu birokratiju iz Brisela i to je to. Ta birokratija danas doživljava poraz za porazom i ta siva zgrada u kojoj sjedi biće posljednje utočište tih politika.

Prije nego što ljudi povrate tu zgradu, redom će preuzeti svoje države na demokratskim izborima koji slijede širom Evrope. U tom kontekstu, mi možemo da čekamo i čekaćemo.

A njoj i svim njenim sljedbenicima, prije svega u Sarajevu, moram reći da bude kristalno jasno – nema evrointegracija koje za cilj imaju razgradnju Republike Srpske.

Nema dezintegracije zbog integracije.

Nikada više EU neće biti korišćena da se ukrade slovo, a kamoli nadležnost od Republike Srpske.

Republika Srpska nije protiv integracije u EU. Ali neće zarad tog cilja, koji ne djeluje dostižan i zbog kojeg nas mrcvare već dvije decenije, žrtvovati sebe.