Organizator je Javna ustanova „Muzeji i galerije Nikšić“.
Pedeset slika, nastalih posljednjih godina, i jedanaest skulptura, koje je autorka nedavno uradila, pripovijedaju istu priču, o čovjeku koji se u savremenom gradu traži i gubi.
„U svom mizanscenu urbaniteta, grada, pojavljuju se figure koje su deformisane, najčešće frontalno okrenute ka nama i koje su usred sve te gradske buke, zapravo, pomalo melahonične. Iako je sve tako jako bučno i zvučno, ipak izostaje direktna komunikacija između ljudi u savremenom gradu. Dakle, njene slike govore o našoj melahoniji i usamljenosti“ kazala je Ljiljana Karadžić, istoricarka umjetnosti.
Karadžić koja je otvorila izložbu, u radovima Olivere Eraković prepoznaje odjeke Baskijata, američkog stripa, pop-arta i ranog njemačkog ekspresionizma, koje je autorka pretočila u sopstveni likovni izraz. Najveće iznenađenje su skulpture. Robusne i arhetipske, djeluju kao čuvari ili zagonetni objekti.“Nije lako izaći iz slike koja je plošna u trodomenzionalnost. Olivera je uspjela da svoje likove sa platna prebaci, transformiše, kao i ostatak mizanscena, u samostalnu likovnu celinu. Sada njeni likovi dobijaju težinu određene mjere, zapreminu I posjetiloci oko njih kruže. Zadržala je boje, koje su karakteristične za njene slike i svaka od tih skulptura je ofarbana u određenu boju i tek onda Olivera slikarski, znalački stavlja po neki akcenat.
Čitava izložba odiše pomeranjem mjere, izmještanjem iz jednog prostora i stavljanjem nečega u drugi. Riječ sa papira, prelazi na sliku, figura sa platna, prelazi u trodimenzionalni prostor, i upravo u tom vakumu, ili procijepu između slike skulpture, riječi i boje, riječi i pokreta, ekspresije i promišljanja, možemo da tražimo te sakrivene poruke, koje nam izložba Olivere Eraković nudi“
Za Oliveru Eraković grad je mnogo više od arhitekture. To je prostor sudara identiteta, sudbina i energija. Upravo to pitanje zaokuplja njeno stvaralaštvo.
„Grad doživljavam kao mali mikrokosmos, prostor u kome se susreću različiti identiteti, sudbine, emocije, energije, jer, na kraju, čovjek je vrlo intenzivno biće, koje se uvijek pojavljuje na mojim slikama. To koloristično, ekspresivno biće pojavljuje se u prostoru, gdje ima direktnu komunikaciju sa posmatračima, što znači da se rađaju skulpture. Njih sam radila sam u drugom materijalu i obliku, ali isto s temom pitanja identiteta, traženja, traganja svih tih deformacija koje su prisutne na mojim portretima. Te deformacije nam omogućavaju da dođemo do tumačenja nekog psihološkog stanja, unutrašnjosti i energije“ kazala je autorka Olivera Eraković.
Olivera Eraković kustoskinja i muzejska savjetnica u JU „Muzeji i galerije“ Nikšić, imala je brojne samostalne izložbe u Crnoj Gori i inostranstvu, a radila je i kostime za mnoge pozorišne predstave. Izložba „Izvan granica“, bice otvorena do 10. novembra.
