Maksimjuk je imao 50 godina, a prema navodima italijanskih medija, život je izgubio 30. januara 2025. godine na području Donjecka. Njegova porodica je mjesecima živjela u neizvjesnosti, sve dok poređenje DNK uzorka sa uzorkom njegove kćerke Darije nije potvrdilo najteže vijesti.
Bivši fudbaler odlučio je da se u jesen 2022. godine pridruži ukrajinskoj vojsci. Služio je kao artiljerac u 25. vazdušno-desantnoj brigadi, nakon što je tokom karijere nastupao za nekoliko poznatih klubova, među kojima su Zenit iz Sankt Peterburga, Dinamo Kijev i Dnjepar. U dresu reprezentacije Ukrajine dijelio je svlačionicu sa legendarnim Andrejem Ševčenkom.
Od fudbala se oprostio u decembru 2011. godine, a kasnije je stekao i trenersku licencu, iako nije uspio da izgradi značajniju karijeru na klupi.
Maksimjuk je već u junu 2025. godine dobio počast prije prijateljske utakmice Ukrajine i Kanade, kada su reprezentativci izašli na teren u dresovima koje je nosio u Volin Lutsku, uz vojnu opremu.
Njegova supruga Vera oprostila se od njega emotivnom porukom na društvenim mrežama, objavljenom 16. oktobra.
„Čudo se nije dogodilo… Godinu dana nade, čekanja, molitvi i vjere. Godinu tokom koje smo živjeli između neba i zemlje, držali se i najmanje nade i vjerovali da će se Roman vratiti kući“, napisala je ona.
Zatim je uputila molbu svima koji su pratili potragu za njenim suprugom:
„Molim vas da pamtite mog Romana. Nije bio samo nestala osoba. Bio je suprug, otac, sin, prijatelj. Čovjek kojeg su voljeli i kojeg su čekali.“
