Njegovo obraćanje prenosimo integralno:

“Brate Aleksandre,
u nedjelju se ponovo piše istorija našeg naroda. Takav nam je nacionalni kod, otkad znam za sebe stalno ispisujemo istoriju i branimo sjećanje na ono zbog čega treba živjeti i za šta se vrijedi boriti.

A u stvari, sve je Njegoš rekao prije nas: “Neka bude borba neprestana, neka bude što biti ni može.”

A tebi ga je šorak donio da pronosiš ovu borbu i prolaziš kroz ofanzive otkad svane do kad mrkne, jer Srbija je velika tajna.

Zato je toliko i volimo odgonetajući svaki njen metar, i oduševljavajući se iznova njome kao da je prvi put.

Ti si svoje stranice istorije već napisao, i to ne rukom, već životom i djelima, zato i nema razloga da brineš za rezultat ni na jednom biračkom mjestu, jer glasački kuponi ne važe u vječnosti.

Što su te više izdavali, skrivali se iza tebe, bježali od samih sebe, zaboravljali što bi trebalo da pamte, a pamtili samo mape sopstvenih interesa, ti si bio sve jači, postojaniji i dostojanstveniji, ne udjeljujući im čak ni prezir.

Odjednom su neki kojima si valjao više nego rođenoj djeci i porodici, na prvi prasak petarde i blokadu pješačkog prelaza, izračunali da treba da promijene stranu, ili bolje reći da našteluju južne djelove leđa, pošto im je obraz, što bi rekao Duško Dugouško:”skrenuo lijevo kod Albukerkija”.

Izdaja je za neke nacionalna disciplina, tu se najbolje osjećaju, i za sve imaju alibi i objašnjenje, osim zašto su izdali.

I sve si to mirno posmatrao jer: “što je čoek a mora bit’ čoek, jedna tvarca koju zemlja vara.”

A posmatrao si tako, jer te nije izdao narod, onaj naš obični, skromni, istorijski narod, so ove zemlje, čiji su preci i u dobru i u zlu dijelili komad hljeba, šljivu, pšenicu, vola, konja, djecu, ali i sudbinu sa svojom Srbijom.

Upravo današnji potomci Solunaca, ratnika sa Mojkovca, Jasenovčana, Kozare, Jadovna, Prebilovaca, oni koji ovog ljeta nisu tri puta išli na more, ne žive u krugu dvojke, koji umjesto kokaina kupuju hljeb, koji nemaju sve ispolirane zube, kojima su žuljave ruke, koji se raduju novoj magnetnoj rezonanci i autoputu, predaće ti raport u nedjelju da je pobijedila Srbija.

Zato budi ponosan na sve što si postigao, jer: “pokoljenja djela sude, što je čije daju svima.” A svima onima koji misle da ja sve ovo moram da pišem, jer nešto od tebe očekujem, želim da poručim da su u pravu. Očekujem da pobijediš, ništa mi drugo ne treba”.