Kupovina na rate za jedne je način da lakše rasporede troškove, a za druge posljedica nedovoljne kupovne moći. Ekonomisti kažu da je zato važno šta se kreditima zapravo finansira.

„Za jedan dio građana znači da imaju veću kupovnu moć i da mogu više robe ili usluga uzeti na rate, na način koji ne opterećuje njihove budžete previše. Na drugoj strani, kupovna moć jednog dijela stanovnika je sve slabija i oni kroz kupovinu na rate moraju naći način da obezbijede sebi ono što im je najneophodnije za život“, kazao je Jovan Rabrenović iz Instituta ekonomskih nauka.

Da se građani sve više oslanjaju na pozajmljeni novac pokazuju podaci Centralne banke. Ukupna zaduženost stanovništva za samo godinu povećana je 358 miliona eura.

„Ukupan bruto dug stanovništva, koji uključuje kredite, lizing kod banaka, overdraft i kreditne kartice, na 31. avgust 2026. iznosio je 2,66 milijardi eura. U jednogodišnjem periodu došlo je do rasta zaduženosti stanovništva za 358 miliona eura, odnosno za 15 procenata“, navela je Milena Dakić iz Centralne banke Crne Gore.

Kreditima se finansiraju nekretnine, automobili, namještaj, ali i turistička putovanja. Gotovinski nenamjenski krediti dostigli su milijardu i 200 miliona eura i čine 45 odsto ukupnih kredita stanovništva. Samo građani Podgorice bankama duguju milijardu i 160 miliona eura.

„Kad se kroz tu vrstu kredita obezbjeđuje rješavanje nekih elementarnih potreba za život, onda govorimo da te kategorije ljudi imaju slabiji životni standard nego što je bio ranije“, ocjenjuje Rabrenović.

Dakić navodi da građani Podgorice učestvuju sa 1,16 milijardi eura, što predstavlja 43,83% ukupnog duga stanovništva.

„Ovo zaduženje koristi 67.982 stanovnika Podgorice, što čini 39,22% svih dužnika crnogorskih banaka“, kazala je Dakić.

Kredite kod banaka koristi više od 173 hiljade građana. Zato ekonomisti savjetuju da se prije novog zaduženja dobro procijeni koliko rata opterećuje kućni budžet.

„Ako znamo da je rata kredita 200 eura, mi ćemo u tu kovertu staviti 200 eura i ostaviti je sa strane od svoje zarade i nećemo uzimati kredit. Drugi mjesec ćemo isto izdvojiti 200, treći opet 200 eura i to će biti 600 eura. Ako smo mi uspjeli da u tom periodu od tri mjeseca savim normalno funkcionišemo živimo radimo i taj novac nam nije falio za život, da bi podmirli svoje operativne troškove znaćemo da kredit možemo da uzmemo“, objašnjava Rabrenović.

Rast zaduženosti ne mora nužno značiti i pad životnog standarda. Ipak, kada rate počnu da potiskuju osnovne mjesečne troškove, kredit od pomoći lako može postati dodatno opterećenje za kućni budžet.